Kritika, falsifikacija (kao znanstvena metoda oprečna verifikaciji), demoliranje simulacije, rušenje dogmi, skepticizam, nesigurnost, sloboda... spontanost? Gosta Berlings od Selme Lagerlof . Pročitao sam prvu stranicu u knjižari i počeo se smijati. Bajka, magija, ljepota. Sjećam se nekog ulomka o gubitku spontanosti, opisanog kao kad hladna ruka stegne srce ili dušu i ona nevina radost življenja zauvijek iščezne. Nemam knjigu, poklonio sam je nekome.
Treba mi bajka. Treba mi bajka barem noću. Treba mi naivna sigurnost. Treba mi placebo utopija u svrhu bihevioralne terapije. Treba mi malo mira. Treba mi ONA da u svom plesu po periferiji moje stvarnosti proleprša dva-tri puta preko preko mog putujućeg ground zero fokusa stvarnosti.
Ovo sa šahtovima je Baudrillard. Baš po mom ukusu. Pametna kazetna bomba koja se rasipa iznad reallity as we know it. Istina. Bez milosti. E, pa nisam dorastao. A čovjek je i lijepo rekao da piše samo za sebe. I kad Chomsky kaže da kritika unutar zadanih nepromjenjivih i nedodirljivih premisa društvenog sustava samo daje privid demokratičnosti i mogućnosti promjene jer premise svaku akciju uvode u začarani krug kvake 22, on zove na promjenu. Baudrillard se zadovoljava razotkrivanjem simulacije. I ostaje u toj simulaciji. I, eto ga tamo. Vratit ću mu se ja, he he...
A ja odoh malo u bajke... Flann O'Brian, The Third Policeman:
Budući da je ljudska egzistencija samo halucinacija koja u sebi sadrži sekundarne halucinacije kao što su dan i noć (ova druga je, u stvari, samo nezdravo stanje atmosfere uslovljeno nagomilavanjem crnog vazduha), pametnom čovjeku ne priliči da bude zabrinut zbog prividnog primicanja halucinacije najvišeg stepena poznate pod imenom smrt.
DE SELBI
Niko ne zna šta nam sutra donosi,
Računajmo zato s najgorim mogućim.
ŠEKSPIR
( Treći policajac, uvod; biblioteka Spektar, Bratstvo-Jedinstvo, Novi Sad, 1990 )
Post je objavljen 04.02.2005. u 01:00 sati.