Sinoć smo igrali inebandy do 1 i 30. Igrali smo protiv Radijske i nakon 2:2 u regularnom dijelu izgubili na penale. Atmosfera je bila odlična, a bubnjari su držali ritam. Strava.
Danas ujutro smo oslikavali zid, nisam imao pojma da je to tako zahtjevno. Fali boje, pa je previše vode, pa ne valja kist, pa curi boja sa strane... Radim mjehuriće zraka u moru, a ono što Mrki radi, a radi morskog psa i neke morske trave u nekoliko nijansi zelene, to mi je zaista apstraktno, za sad. Ali trudim se.
Ručak je bio odličan kao i svaki dan, švedski stol (ah, ta inteligentna rješenja), od juhe preko nekoliko vrsta mesa i odličnih priloga (kuhana mrkva, mahune, razni umaci, predjela – masline, sir, lignje, francuska i ostale salate...), pa do deserta (voće, kolači, sladoled). Zaista gurmanski.
Navečer je održan koncert u crkvi sv. Pelagija. Bio sam sretan što sam tu, tužan što ću morati otići i sretan što bih se mogao vratiti idućeg proljeća.
U petom broju dnevnih novina možemo pročitati razgovore sa Vlatkom Majićem, voditeljem Literarne radionice («Darovit učitelj prepoznat će darovitog učenika») i Josipom Prudeusom, koordinatorom Novigradskog proljeća («Kako razlikovati dijete od cvijeta»).
Nakon koncerta u školi ekipa iz Keramičke nas je upoznala sa rakuom, starom američkom tehnikom pečenja keramike (postoji i japanska, bird-tehnika...). Peć je obložena izo-vunom (mekana je kao spužva), a zadržava temperaturu i do preko 1.000 şC. Prvo pečenje može trajati i do sat i pol vremena (dok se ne postigne temperatura oko 950, 960 şC), a drugo dvadesetak minuta. Nakon toga ide direktno u piljevinu ili prvo na zrak pa onda u piljevinu. Razlika se vidi na površini predmeta, jer ako dim uđe u pore materijala vidjet će se crte na površini.
«Javljaju se neponovljivi efekti, ako u materijalu ima zlata, srebra ili bakra, izaći će na površinu», rekao je Boris Roce, voditelj Keramičke radionice.
Post je objavljen 03.02.2005. u 19:33 sati.