To me podsjetilo na jednu staru i lijepu pjesmicu iz škole. Baš si mislim kako se sve pjesmice koje sam ja zapamtila za zauvijek više ne uče. Ne uči se više Zlatna lađa, ne uči se više Ni Zagorje malo....(to je meni ostala pjesma nad pjesmama ;-) ) Uči se samo još Voćka poslje kiše...ajd bar nekaj...a baš volim takve pjesmice, lagane, lepršave... pjesmice od kojih se poslje čovjek bolje osjeća i koje mu nalijepe osmjeh na lice... a osmjeha ionako nikada dosta :-)))
Miroslav Antić
Plavi čuperak
Plavi čuperak obično nose
neko na oku,
neko do nosa,
al ima jedan čuperak plavi
zamislite gde?
- U mojoj glavi.
Kako u glavi da bude kosa?
Lepo.
U glavi.
To nije moj čuperak plavi,
već jedne Sanje iz šestog "a"
Pa šta?
Videćeš šta - kad jednog dana
čuperak nečije kose tuđe
malo u tvoju glavu uđe,
pa se umudriš,
udrveniš,
pa malo - malo... pa pocrveniš,
pa grickaš nokte
i kriješ lice
pa šalješ tajne ceduljice,
pa nešto kunjaš,
pa se mučiš,
pa učiš - a sve koješta učiš.
Izmešaš rotkve i romboide.
Izmešaš nokte i piramide.
Izmešaš leptire i gradove.
I sportove i ručne radove.
I tropsko bilje.
I stare Grke.
I lepo ne znaš šta ćeš od muke.
Sad vidiš šta je čuperak plavi
kad ti se danima mota po glavi,
pa od dečaka- pravog junaka
napravi tunjavka i nespretnjaka.
Post je objavljen 03.02.2005. u 11:35 sati.