Šećem ja danas tako gradom i slučajno načujem da se neko dere na nekoga. Ljudski faktor znatiželje je prevladao i okrenem se u smjeru vike. Neki otac se dere na sina zbog nečega. Mali kaže: "Ali mislio sam ..." No nije uspio dovršiti jer se stari izderao na njega: "Nemaš ti šta misliti! Znaš ili ne znaš! Tu sam ja da mislim!" I to me, kako se kaže, štrecnulo!
Prvo sam ostao na mjestu koju minutu (nisam se petljao jer je to ipak interna stvar, a o načinu odgoja neću sada) zamišljen i ostatak dana mi se počelo svašta rojiti po glavi. Cijelo vrijeme sam mislio o izrazu misliti, misao. Jedva dočekah da to izbacim "na papir".
Sjećam se onih davnih dana u srednjoj kada me moj poštovani prof. Sesar natjerao da naučim napamet 100 latinskih izreka za prolaz. Istina da je od toga danas ostalo svega desetak, ali važna je ona jedna koju nikad neću zaboraviti jer mi se stvarno svidjela a iskreno ne znam zašto – COGITO ERGO SUM.
Ono što je otac rekao sinu i ja se zamislih sam nebrojeno mnogo puta čuo ali i sam nemalo puta doživio. Sama misao nas odvaja od životinja i čini nas višom, naprednijom vrstom, a sami si međusobno branimo misliti. Više nemamo vremena za misao. Sve se svodi na znanje, jer mišljenje je "neznanje". A odakle dolaze ideje, kreacije, mudrosti, umjetnost? Kako bi uopće živjeli bez nje? Stari Grci, Rimljani, srednjo ali i novovjekovni filozofi su izdvajali jedan cijeli dio dana za sebe da bi mogli MISLITI. Nisu ih bezveze zvali "veliki mislioci". Ako ste ikad izdvojili nešto vremena na razmišljanje, koliko je to dugo bilo (ne računa se tijekom nekog velikog problema ili krize)? RAZMISLITE. Kakvu štetu može donjeti mišljenje? Uskračivanje prava na nju je nanošenje štete. Po meni to ulazi u kategoriju kršenja ljudskih prava.
Dozvolite si misao. Izborite se za mišljenje. Recite glasno što mislite. Mislite! Misao je razlika. Misao je život. Razmišljajte o misli. Mislite misao.
MISLIM DAKLE POSTOJIM.
Post je objavljen 03.02.2005. u 10:27 sati.