Prošlogodišnja Kolumna iz vremena posjete Svetog Oca Osijeku...
KULTURA JE (dragi moji i drage moje) – sve što je stvorilo ljudsko društvo i što postoji po tjelesnom i umnom radu ljudi;što je učinjeno svjesno - za razliku od prirodnih pojava. To je skup rezultata društva u nauci, umjetnosti, organizaciji društvenog i državnog života, običajima, moralu, tradiciji, jeziku , književnosti i sl.
(Ovo samo da se sjetite definicije)
Jučer ona žega 38*C, ona gužva, prašina...ma ništa me, ko ni vas, nije moglo spriječiti da budem na Papinoj misi.(Pa i kasnije kada je prolazio našim gradom.)
Kako kaže moja prijateljica Tanja; «udario zvizdan», al mi odlučno, prije sedam ujutro pješice krenusmo put zračne luke Osijek (a ne Klisa ko što je pisalo na TV-u)...polagano Županijskom ulicom,u smjeru našeg Rotora...
Ne znam jeste li i vi primijetili kako su bile očišćene ulice toga jutra i kako ste se probudili uz jasan cvrkut ptica??
Eh...Trebali bismo mi i u buduće tako, bar jednom mjesečno, imati dvadesetčetvero satnu obustavu prometa!
I sve pohvale djelatnicima UNIKOM-a.
Čak se i Čepinska ulica pokazala u najboljem svjetlu,koliko je to bilo moguće...
Obilazno skretanje kroz Auto tržnicu bilo je malo čudnovato,ali i neophodno, jer izlazak sa obilaznog puta vodio je pravo na sam ulaz za središnje okupljanje.
Od ranog jutra sve je teklo vrlo organizirano...ljudi su bili okupljani po redu i programu, svi na svojim mjestima, uljuđeni i pregledani, civilna zaštita, policija i hitna pomoć...svi krajnje odgovorno postavljeni...
Ma sve ko cager šta da pričam, znate i sami.
Pozornica je zaista veličanstvena (pitam se hoćemo li je upotrebljavati?) Koliko je koštala, žalosno bi bilo da joj je ovo bila jedina svrha.
Zborovi su se izmjenjivali i jako profesionalno obavljali svoju zadaću; velečasnom Čuriću sve čestitke na izvanrednom moderatiranju.
A onda je došao i ON, Sveti Otac Papa.
Vidjeli smo ga na dva metra od nas, blagoslovio nas je, gledao u nas svojim blagim licem i onako bolestan i star, na vrućini od 38*C održao je poprilično dugu misu, na kojoj je čak i pjevao.
Bog mu dao zdravlja, da nam još poživi.
Svakako je potrebno izraziti sućut obiteljima ljudi koji su zbog ove vrućine i slabog zdravlja izgubili život.
Bilo je mnogo onih koji su dehidrirali, osjećali slabost i umor, ali hitna pomoć je intervenirala brzo i efikasno (dečki,klanjamo se)
Izdržali smo, jer ovakav događaj nemamo svaki dan.
Svaka Njegova riječ odisala je porukom ljubavi, pomirenja i mira, neki su se imali čast u nošnjama popeti i na pozornicu, te prinijeti naše slavonske običajne darove.
Bilo je zaista prelijepo i jako dobro organizirano.
Sveti Otac je postavio novu krunu na zavjetni kip Gospe od utočišta iz Aljmaša i sliku Gospe od utočišta iz Voćina.
Apostolski blagoslov udijelio je svima nazočnima i blagoslovio kip ostatka Raspela ranjenog Isusa i kamene temeljce za crkve koje će se početi graditi.
Na kraju mise, u ime Gospodnje, trebali smo otići u miru.
Ali...
Kad je Sveti Otac otišao s pozornice rulja je nahrupila na pozornicu i stala uzimati krizanteme postavljene kao ukras pozornice...
Razgazili su zemlju po pozornici u koju su bili utaknuti kalići sa navedenim cvijećem.
Nakon toga sve je ličilo iskrcavanju u Iraku...bilo je potrebno u stampedu kroz prašinu izaći sa mjesta događanja.
Zašto bismo bili civilizirani, kad možemo biti stoka, pa izaći uz grubost i guranje, bez reda i puta? Pa može se i prečicama raznim, kroz jarke i kanale četveronoške, što da ne??
Jedna djevojka je u tom stampedu,pala u nesvijest. (Ah, što te briga, grabi dalje, pa mi smo sad blagoslovljeni, ne?)
Pogled preko ramena, pokazao nam je i ono što je ostalo iza nas.
Hrpe razbacanog smeća, papira, tetrapak ambalaže, nepojedenih sendviča, kutijica za sjedenje koje nam je organizator usrdno poklanjao da ne bismo sjedili na zemlji...
(Ma ne mari..Ne okreći se, sine.)
Prije mise svi smo u ruksacima imali i magareće teglili i po tri litre vode - i nije nam bila teška, a sad je bilo teško uzeti svoju praznu ambalažu, ponijeti je doma i baciti na civiliziran način.(!)
EEEE MOJA , NACIJO!!!!!!
Gdje smo mi od Japana, kad oni na športskom stadionu svoje smeće skupe u vrećicu nakon nogometne utakmice i ne zapošljavaju čistače ni za jedno stadionsko okupljanje.
A nama «vjernicima», «ljudima dobre volje i čiste duše» (pustimo te tra la la isprike kako nas je bilo od svuda i 220.000 duša) očito je bilo teško biti dostojanstven i kulturan, pa i nakon ovakve mise.
Kakva Europa, kakvi bakrači, zar netko treba ovakve?
Dok sebe ne promijenimo, dok si djecu ne odgojimo da imaju svijest i savjest o kulturi, nema tog Pape koji nas može kultivizirati.
Papa je došao...bio...i otišao...a mi smo ostali...isti