A dragi moji, divne li vijesti!!
S E L I M S E ! ! !
Znam to već neko vrijeme, ali nisam htjela ništa pisat o tome, nisam htjela nikom govorit iz straha da se nešto ne izjalovi, jer, to je tako kod mene. Čim počmem govoriti o svojim planovima, sve krene naopako.
Sad napokon mogu pisat o tome, jer je SELIDBA VEĆ POČELA
Ukratko – ovako je:
Radina baka, stara gospođa koja živi sama u kući, prije nekoliko mjeseci je pala i slomila kuk. Oporavak je dugo trajao, a kad je izašla iz bolnice, shvatila je da neće više sama moći živjeti, nije se htjela nikom nametati, i otišla je u starački dom.
Kuća je ostala prazna.
Da ne duljim, ostalo možete pretpostaviti i sami. Otkazali smo stan, do 1.3. ćemo izać odavde i uselit.
Ne mogu opisati kako se dobro osijećam.
Napokon svoj vlastiti mir, nema glasnih i svadlji koje sam prisiljena slušati svakih par dana, nema više upadanja gazdarice na kavu,...
Nema ništa, nikoga, samo moj ljubljeni suprug i moja dva anđelčića. Mir, tišina.
Galama kad to JA hoću. Do kad hoću. Glasna muzika kad meni to odgovara, a ne da moram paziti jeli gazdarica došla s posla umorna i spava li.
Bože, lijepo li mi je.
Kako li će mi samo djeca biti sretna...
Osijećaji su još jaki, prejaki i jednostavno nemam riječi kojim bih ih
mogla predočiti vama da znate kako se osijećam.
Znajte samo da sam presretna......
Post je objavljen 03.02.2005. u 00:13 sati.