Marketing
Charles de Gaulle
Izašavši iz aviona već su nastupili prvi problemi. Naime, aerodrom Charles De Gaulle je ogroman, a iako su terminali (njih četiri) fizički odijeljeni, svaki od njih je poprilično velik i dosta loše organiziran. Tako sam se ja u jednom trenutku našla u velikom prostoru sa ljudima sa raznih letova i nisam imala pojma kako da se dočepam svojih skromnih 14 kg. Slijedeći onu staru bonsansku "kud svi tud i mali Mujo" pratila sam grupu ljudi sa svoga "eroplejna" i došla do svima poznate trake po kojoj teče prtljaga.
Poznavajući količinu sreće koja me prati kroz cijeli život za očekivati bi bilo da se moja prtljaga izgubila i da sam provela tri dana u Parizu sa malom toaletnom torbicom "u slučaju nužde by CA", ili da su strgali moj novi Samsonite kofer, a moje tangice da su se rasule po cijeloj traci... Morati ću vas razočarati - došla prtljaga odmah, u jednom komadu i potpuna... Uzela sam tu svoju bijedu i ponosno zakoračila preko granice.
E sad, tu se dogodio moj već drugi "lost in CDG". Sad bi moji doma rekli "nije žvaka za seljaka"... Prijateljica se tjedan dana ranije vratila iz Pariza i lijepo mi je objasnila kako ću doći do centra: moram kupiti kartu i uzeti RER B (nešto između vlaka i podzemne). Pratila sam putokaze RER po aerodromu i nakon pet minuta putokazi su nestali - ni traga ni glasa od rera. Onda sam priupitala nekog policajca di je stanica - on kaže samo ravno... Nakon petnaestak minuta hoda i tri upita, došla sam i do stanice. Kupila sam kartu do grada za 6.40 eura (i to dnevnu, što će se kasnije pokazati kao nepostojeća tarifa jer karta inače stoji 7.50 i to u jednom smjeru) i sjela u vlak. Tu nisam mogla pogriješiti jer samo jedna linija ide do aerodroma. Izvukla sam svoju knjigicu o Parizu da mogu pratiti stanice...
Trebala sam izaći na Cite Universitaire...
(photo by Jazzie, snimljeno iz predvorja Louvre-a)
Post je objavljen 02.02.2005. u 17:33 sati.