Danas, 02.02. dvijetisućepete Nova TV ne prenosi uživo košarkašku utakmicu Cibona - Partizan.
Prije tri mjeseca, točnije 30.10. dvijetisućečetvrte ta ista televizijska šalabajzerska tvrtka prenosila je uživo košarkašku utakmicu C.Zvezda – Partizan.
Ista ta gomila neprofesionalaca i lakomih novinara namjeravala je prošli tjedan prikazati intervju s četničkom miljenicom, velikosrpskom pevačkom ikonom Cecom, i da im nije odnekud dolepršao vjetrić sumnje o posljedicama objavljivanja tog intervjua, oni bi ga s pol kurca i prikazali.
«Pa nema ništa loše u tome da se naši novinari malo ušupče takvoj pičketini kakva je Ceca, možda netko od njih dođe u priliku da ju prime za lijevu sisu», u nekom bi se imaginarnom intervjuu možda pravdao urednik, što je apsurd, jer njihove muške novinare ne zanimaju pičke. Mislim, zanimaju ih, ali one s kurcom.
Smatram da je šovinizam jednak primitivizmu i da je trpeljivost jedini put k Europi, ali da se sve više i više na televiziji eksponiraju srpske medijske zvijezde i da se kod određenog sloja Hrvata budi onaj osjećaj mazohizma i težnje za zbližavanje s našim plemenskim susjedima, to ne mogu prožvakati.
Nisu glupi urednici Nove TV. Znaju da u velikoj skupini Hrvata radi crvić voajerizma prema našim susjedima. Ne samo urednici Nove, već i urednici i novinari ostalih televizija. Svaka ta kuća ima svoju emisiju koju bih nazvao «moda, šuplje, prazno, pičke, pederi» i u svakoj je bar jedan prilog iz Srbije. Također su i intervjui s njihovim estradnjacima jedno lizanje brabonjaka oko njihova šupka. Razmjena sline.
Promatrajući naše ljude koji s žarom i onim istim šumadijskim primitivizmom plešu srpska kola, pijani, razuzdani, smrdljivi od znoja, sumnjam u vjerodostojnost njihovog patriotizma prema Hrvatskoj. Nakon što se u zadnjih deset godina s njihove kože izlizala naslaga žestokog domoljublja, kojeg su oni bili najveći pobornici, pojavila se ona još starija naslaga primitivizma i nekulture, jeftine glazbe i zabave koja se za vrijeme SFRJ prostirala od Vardara pa do Triglava.
Sve teorije o Hrvatskoj kao srednjeeuropskoj zemlji padaju u vodu. U zapadnu Europu nas, zemljopisno gledajući, vuče pedeset godina star traktor Dajc, a prema Balkanu, kulturno gledajući, nas vuče novi John Deer s 200 konjskih snaga.
Mislim, jebe se meni, ja u glavi imam vijuga na mozgu, pa slijedim svoje instikte, ali što će slijediti ona stoka koja s takvim emocijama sluša turbofolk? Slijedit će čobana. Kao u onoj priči o tipu s frulom i štakorima. Nadam se da će ih taj čoban jednom odvesti tamo preko. Frut-frut-frul.
Post je objavljen 02.02.2005. u 18:03 sati.