Pošto ove godine nismo otišle na skijaču, odlučila sam nas malo razveselit sa pričom o zimskim radostima.Kao što već znaš, nisam baš neki sportski tip, ali je gospodin otac uvijek forsirao moj trud u sportskim aktivnostima koje su njega zanimale. Sportovi kojima bi se ja eventualno bavila (balet, sviranje klavira i niš više) nisu dolazili u obzir. Tak ti je jedne godine spakiral mene i seku i rekel da idemo na skijanje. Bile smo strašno sramežljive curice i cijeli put do tamo smo ga molile da nas ne upiše u školu skijanja (zakaj, nemam pojma), i on je obećao da neće ak stignemo do hotela do 5 sati. Kak to obično bude s mojim starim, do hotela smo došli sa tri sata zakašnjenja i u 9 ujutro bile s učiteljem skijanja na stazi. Da stvar bude bolja, sva djeca u školi bila su godište moje seke (koja je 4 i pol godine mlađa od mene) i ja sam bila najstarija. I najantitalentiranija (još jedna riječ koja postoji samo u mom riječniku). Padovi mi nisu bili strani. I dan danas s prezirom gledam one klince koji projure kraj mene na stazi dok ja lagano, sigurno i ralično obećajem sama sebi da se više ne mičem s bebi staze.Sve to skupa za mene je bilo strašno traumatično, ali sve to bi već odavno zaboravila da se nije desilo slijedeće: te zime sam dobila prvu menstruaciju i u strogom povjerenju priopćila to tatici. Drugo jutro na recepciji dvije tete su došle do mene i počele mi objašnjavat kak se nemam čega sramiti i kak je to normalna pojava. Na doručku mi je jedan gospon značajno namignuo, a djeca tatinih prijatelja (bio ih je pun hotel) tajanstveno su me promatrala slijedećih 7 dana. Tak sam ti ja postala žena.Patsy
Post je objavljen 24.01.2005. u 16:07 sati.