Da, dobro ste pročitali. Muškarci! Moja druga najomiljenija tema, nakon fine papice. Pa sada, da ne cjepidlačimo...nije u real lifeu uvijek baš takav poredak, hehehe.
Kao i o drugim bitnim životnim činjenicama, i o muškarcima je rečeno gotovo sve, napisane su o njima čitave biblioteke, a opet nama ženama predstavljaju vječitu enigmu i stalni i ponovni izvor novih čuđenja.
Koliko god ih poznajemo, čini nam se ponekada da ih ne znamo uopće. Svako malo nas iznenade, nekada i jaakooo neugodno...pa, opet ih volimo i teško nam je bez njih.
A ima ih doista svakakvih. Mlađih, starijih, srednjih godina, sasvim mladih, tek iz puberteta izašlih, iskusnih ženoznanaca, mladih nadobudnih i snažnih željnih učenja. Svjetlijih, tamnih, plavih, riđih, kovrčavih, ćelavih. Štrkljastih, krakatih, nabijenih, zdepastih, oboružanih pivskim trbuščićima, pločicama, definiranih, opuštenih, dlakavih, male ili velike guze, debeljuca, bradatih, sa naočalama, brkatih, izražene čeljustih, orlovskog nosa, sa jamicama na bradi i obrazima...Šutljivih, nasmijanih, ozbiljnih, pričalica, plahih, mrkog pogleda, dječački zanesenih, zabrinutih sa naboranim čelom, veselih, opuštenih, strogih...
Ne postoji moda niti trend po kojem bi neki od tipova muškaraca izašao iz mode. Volimo ih sve. Njihov izgled, njihov personality ili nedostatak njega, način hoda, kako se smiju...
I ne postoje pravila...za ništa.
Kao curice sve moje frendice su sanjale o visokom, crnom, plavookom komadu...sada ih viđam kako kroz život idu sa nekim sasvim drukčijima, malima, visokima, plavima, ćelavima...Kako i kada su žene u pitanju, izgled i osobnost dvije su različite stvari i ne moraju uvijek odgovarati jedna drugoj. Srećom, većina nas je prevazišla pubertetsku okrutnost kada je mala Maja rekla malom Ivanu a joj se ne sviđa jer je crvenokos i nosi naočale...
Ono što ženu privuče muškarcu često se može uvrstiti u kategoriju «kemije»...neka nedefinirana privlačnost, neka kretnja, neki feromoni u zraku...Vrlo često ni sebi samima ne možemo odgovoriti na pitanje zašto smo izabrale baš njega?
Ja volim različite tipove muškaraca, nikada nisam imala neki određeni «tip muškarca» koji bi mi se sviđao, na primjer, nalik nekom filmskom glumcu. Na stranu to što i danas smatram Seana Conneryja u njegovoj kasnijoj fazi jednim od najsexyhot komada uopće. Bitno mi je da ima «ono nešto», faktor X, nešto što ne mogu definirati, no što se odmah prepoznaje....volim male, visoke, tanke, čvrste, raznih boja...no, nekoliko sitnica su ipak zajedničke – guza mora biti, paaa...slatka, mala, čvrsta. Muškarci-Barbare široka boka, nijedan brod joj nije rod...kod mene ne prolaze. Druga osobina su ruke...moraju biti njegovane, definiranih prstiju...zapušteni nokti, grubi dlanovi i prsti nalik na ćevape, grubih kretnji izazivaju kod mene ireverzibilnu averziju.
Sve ostalo su slatke nepoznanice koje mame da budu otkrivene.
Moj posljednji darling je bio sve ono što sam kao mlada cura smatrala neprivlačnim, i što sam tek kasnije, srećom ipak na vrijeme naučila cijeniti – niži rastom, čvrste građe sa početnim pivskim trbušćićem, proćelav, kratkovidan, prokleto oštre brade koju se itekako osjetilo ako se nije obrijao u posljednja tri sata...no strahovito dobre guze, male, čvrste; krasnih, mišićavih nogu, dlakav taman koliko je potrebno i prekrasnih sočnih, senzualnih usta...o ostalim atributima nije pristojno govoriti...recimo samo da je na skali od 1 do 10 zavrijedio 12, heheheheheh... a performance....hehehehe....moram biti fina, uostalom, to je jedna sasvim druga tema koja čeka i moj obol.... samo ću spomenuti da je bio dobarrrrrrrrr...
Ahhh, baš volim muškarce! Čak i samo pisati o njima...
Post je objavljen 03.02.2005. u 00:33 sati.