Izmedu 1942. i 1945. partizani i njihovi potpomagaci ubili su 66
hercegovcakih fratara.
U utorak 7. veljace 1945. na Sirokom Brijegu su pobijeni, polivni benzinom spaljeni u protuavionoskom sklonistu slijedeci fratri:
1. Fra Marko Barbaric, roden 1865.,
2. Fra Stanko Kraljevic, roden 1871.,
3. Fra Ivo Sliskovic, roden 1877.,
4. Fra Krsto Kraljevic, roden 1895.,
5. Fra Arhandeo Nuic, roden 1896.,
6. Fra Dobroslav Simovic, roden 1907.,
7. Fra Tadija Kozul, roden 1909.,
8. Fra Borislav Pandzic, roden 1910.,
9. Fra Zarko Leventic, roden 1919.,
10. Fra Viktor Kosir, klerik, roden 1924.,
11. Fra Stjepan Majic, klerik, roden 1925.,
12. Fra Ljudevit Rados, klerik, roden 1925.
Dio fratara iz sirokobrijeskoga samostana, kada je ujutro 6. veljace 1945. partizansko topnistvo zapucalo na crkvu i samostan, otisao je prema rijeci Listici gdje se nalazila fratarska mlinica i hidroelektricna centrala, nadajuci se da ce ondje biti sigurniji. Mjesto je bilo obraslo sumom i zbog toga nevidljivo. S njima je pobjeglo oko 30 daka i nesto okolnoga puka. Tu su ostali dok se pucalo, tj. 6. i 7. veljace. Istom 8. veljace, kada se nije vise pucalo, odlucili su vratiti se u samostan i vidjeti sto se ondje dogada. Kada su ih partizanski vojnici opazili u blizini crkve, docekali su ih s nekim cudenjem i rekli su: »Jos vas ima!?«. Odmah su ih poredali pred crkvom, trazili su od svakoga pojedinog osobne podatke, pitali za njihovo oruzje, vrijedali ih i prijetili im. Nakon toga ljude, koji su stanovali u blizini, poslali su njihovim kucama, starije su dake spremili u vojno zapovjednistvo u Ljubuski, a mlade dake njihovim kucama. Osam fratara, koji
su takoder tada dosli iz mlinice, odvedeno je »prema Splitu« i negdje
(vjerojatno u Viru) ubijeno. Njihova su imena:
1. Fra Bonifacije Majic, roden 1883.,
2. Fra Fabijan Kordic, brat laik, roden 1890.,
3. Fra Radoslav Vuksic, roden 1894.,
4. Fra Fabijan Paponja, roden 1897.,
5. Fra Andrija Jelcic, roden 1904.,
6. Fra Leonard Rupcic, roden 1907.,
7. Fra Melhior Prlic, brat laik, roden 1912.,
8. Fra Miljenko Ivankovic, klerik, roden 1924.
S ovom skupinom fratara u elektricnoj hidrocentrali bio je i fra Mariofil
Sivric, roden 1913., ali njegovo mrtvo tijelo, kako se cini, nadeno je na putu prema Vitini. Prema tomu, premda je i on bio u mlinici, zbog necega nije odveden s drugima prema Splitu.
Kada je bilo jasno da ce samostan na Sirokomu Brijegu biti neposredno zahvacen ratnim dogadajima, nekoliko fratara sirokobrijeskoga samostana otislo je k zupniku u nedaleki Mostarski Gradac da bi ondje bili mirniji i sigurniji. To su bili:
1. Fra Augustin Zubac, roden 1890.,
2. Fra Kresimir Pandzic, roden 1892.,
3. Fra Roland Zlopasa, roden 1912.,
4. Fra Rudo Juric, klerik, roden 1925.,
5. Fra Kornelije Susac, klerik, roden 1925.
U Mostarskom Gradcu nije dugo trajao mir. Devetnaesta divizija
Osmoga dalmatinskog korpusa preko Mostarskoga Gradca odlucila je ici prema Mostaru. Na 4. veljace zapocela je zestoko pucati. Jedan odred te divizije zauzeo je zupni stan. Ali nisu mogli napredovati. Hrvatska vojska, koja se nedaleko nalazila, dala je zestoki otpor i presla u napad. Dalmatinski partizanski odred morao je napustiti zupni stan i bjezati. Sa sobom je poveo i fratre iz zupnoga stana.
Te fratare i zupnoga pomocnika fra Zvonku Grubisica, ubili su
partizani u mjestu Gostusi 6. veljace.
U ponedjeljak 12. veljace cijeli taj dan su tri fratra prenosili oruzje, a
uvecer su sva trojica ubijeni i baceni u neku nepoznatu jamu. Evo imena te trojice fratara:
1. Fra Marko Dragicevic, roden 1902.,
2. Fra Bono Andacic, brat laik, roden 1903.,
3. Fra Nevinko Mandic, roden 1908.
Tijela ovih ubijenih franjevaca dosada nisu pronadena.
Na Cistu srijedu 14. veljace 1945. partizani su, bez ispaljenog i jednog metka usli u Mostar. Neki su oficiri dosli u franjevacki samostan oko 16 sati. S fratrima su lijepo razgovarali i otisli. Na fratre su ostavili ugodan dojam. U sumrak toga dana dosao je u samostan Brana Popadic s nekoliko vojnika. Sazvali su fratre u samostanu, popisali ih i ispitivali.
A kada su to zavrsili, otisli su iz samostana. Ocito je da su trebali nekoga izvijestiti i dobiti upute. Nakon sat vremena dosli su ponovno u samostan.
Sedmorici su rekli da ih slijede. To su bili:
1. Fra Leon Petrovic, provincijal, roden 1883.,
2. Fra Grgo Vasilj, gvardijan, roden 1886.,
3. Fra Jozo Bencun, roden 1869.,
4. Fra Bernardin Smoljan, roden 1884.,
5. Fra Rafo Prusina, roden 1884.,
6. Fra Kazimir Bebek, roden 1901.,
7. Fra Nenad Pehar, profesor na Sirokomu Brijegu, roden 1910.
Ova posljednja petorica nisu bili clanovi mostarskoga
samostana, nego su bili gosti koji su dosli u Mostar radi svojih osobnih poslova.
Osim navedenih skupina hercegovacki franjevci imali su i drugih mucenika, ubijenih ponajvise pojedinacno na mjestima gdje su radili ili su odvedeni s tih mjesta.
1. Fra Stjepan Naletilic, roden 1907., zupnik u Kongori,
odveden u Rilic i ondje ubijen 25. svibnja 1942.
2. Fra Krizan Galic, roden 1870., ubijen 30. listopada 1944. u
zupnomu stanu u Medugorju, bombom koju su partizani bacili kroz prozor.
3. Fra Makso Jurcic, roden 1913., kapelan na Humcu, odveden od
partizana i strijeljan u Vrgorcu 28. sijecnja 1945.
4. Fra Petar Sesar, roden 1895., zupnik u Capljini, odveden
pocetkom veljace na istocnu stranu Neretve i ubijen na nepoznatu mjestu.
5. Fra Julije Kozul, roden 1906., zupnik u Veljacima, odveden
i ubijen u Ljubuskomu 7. veljace 1945.
6. Fra Pasko Martinac, roden 1882., kapelan u Veljacima, pratio
je zupnika, kojega su partizani odveli, i zajedno ga s njim ubili, 7.
veljace 1945.
7. Fra Martin Sopta, roden 1891., profesor, odveden 12.
veljace 1945. iz Cerina i sljedece noci ubijen u Ljubuskom.
8. Fra Zdenko Zubac, roden 1911., ubijen u Ljubuskomu, u noci
12. veljace 1945.
9. Fra Slobodan Loncar, roden 1915., ubijen u Ljubuskomu, u
noci 12. veljace 1945.
10. Fra Filip Gaspar, roden 1893., zupnik u Gradnicima, odveden
oko 10. veljace 1945. i negdje ubijen.
11. Fra Ciril Ivankovic, roden 1877., iz Gradnica odveden 10.
veljace 1945. i ubijen na nepoznatu mjestu.
12. Fra Jako Krizic, roden 1893., zupnik u Citluku, odveden 9.
veljace 1945. i naden ubijen na mjesnomu groblju Podadvoru.
13. Fra Vale Zovko, roden 1889., zupnik u Kocerinu, ubijen 20.
svibnja 1945.
14. Fra Andrija Topic, kapelan u Kocerinu, ubijen 20. svibnja
1945. pred ocima svoje majke, zajedno s ujakom fra Valom Zovkom.
15. Fra Bono Jelavic, roden 1898., u bijegu pred partizanima
uhvacen kraj Velike Gorice i ondje ubijen oko 11. svibnja 1945.
16. Dr. fra Radoslav Glavas mladi, roden 1909., nacelnik
bogostovlja u Ministarstvu pravosuda i bogostovlja, objesen u Zagrebu 27. svibnja 1945., a presuda je donesena, napisana i potpisana 14. lipnja(!) 1945. godine.
17. Fra Bruno Adamcik, roden 1908., profesor glazbe na Sirokomu
Brijegu, u bijegu pred partizanima uhvacen i ubijen poslije 18. svibnja
1945.
18. Fra Dane Colak, roden 1916., u bijegu pred partizanima
zarobljen u Sloveniji i ubijen poslije 15. svibnja 1945.
19. Fra Svetislav Markotic, roden 1921., mladomisnik, u bijegu
pred partizanima dosao u Maribor i ubijen u svibnju 1945.
20. Fra Darinko Mikulic, roden 1919., u bijegu pred partizanima
zarobljen u Krapini i ondje ubijen, u noci 4. lipnja 1945.
21. Fra Julijan Petrovic, roden 1923., bogoslov, u bijegu pred
partizanima zarobljen u Krapini i ondje ubijen 4. lipnja 1945.
22. Fra Lujo Milicevic, roden 1919., u bijegu pred partizanima
ubijen u Sloveniji, u svibnju 1945.
23. Fra Andelko Nuic, roden 1908., u bijegu pred partizanima
zarobljen u Sloveniji, i ubijen poslije 15. svibnja 1945.
24. Fra Metod Puljic, roden 1912., u bijegu pred partizanima
naden u Krapini i ubijen u noci 4. lipnja 1945.
25. Fra Emil Stipic, roden 1912., u bijegu pred partizanima
zarobljen u Sloveniji i ubijen u svibnju 1945.
26. Fra Branko Susak, roden 1912., u bijegu pred partizanima
zarobljen u Sloveniji i ubijen u svibnju 1945.
27. Fra Jenko Vasilj, roden 1914., u bijegu pred partizanima
zarobljen u Sloveniji i ubijen u svibnju 1945.
28. Fra Tihomir Zubac, roden 1918., u bijegu pred partizanima
zarobljen u Sloveniji i ubijen u svibnju 1945.
29. Fra Ante Majic, klerik, roden 1922., u bijegu pred
partizanima uhvacen u Sloveniji a na povratku obolio od upale mozga.
Dopremljen u bolnicu u Zagreb gdje je umro 6. kolovoza 1945.
"SEZDESET SEST ZIVOTA
SVETA VJERO NASA
MI SVE SVOJE
TEBI DAROVASMO!"
Mrznja prema katolickim vodama, iskanjena paljenjem sirokobrijeskih
faratara u protuavionskom sklonistu i bacanjem mostarskih u Neretvu, bila je demonska i nepostedna. Kad se listaju sacuvana izvjesca i iscitavaju " zlocini" pomisljam na »obredno unistavanje«, kako je to cest slucaj u nastranim demonskim ritualima. Spepeliti i baciti u rijeku ugledne fratre sto su ucinili u protuavionskom sklonistu na Sirokom Brijegu, odnosno u Neretvu na Cekrku kod Mostara, s nakanom da se zatre svaki trag, da osveta i kazna bude potpuna, upecatljiva i opominjuca, poznati su postupci iz
rituala u nekim »tajnim drustvima«, zapisani su u tekstovima obrednih »tajnih prisega«, o kojima je, kazu neki, bolje sutjeti, nego li govoriti.
Provincijal dr. fra Leo Petrovic, profesori na Boglsoviji i intelektualna
elita Sirokobrijeske gimnazije i ostali fratri u svojim stavovima, koje su jasno i glasno iznosili u propovijedima, bili su ljudi s izrazitim
crkvenim, tj. katolickim nacelima, kako u dogmatskim (teoloskim), tako isto i etickim (moralnim) i politickim (nacionalnim) pitanjima. Slijedili su i provodili nauku i stavove Crkve, te zdravog rodoljublja i domoljublja. Bili su neumoljivi protivnici fasizma, nacizma i boljsevizma (komunizma). Na tragu
povijesnog i idejnog konteksta u kojem je cijela Crkva, narocito u
Europi, zivjela u prijelomnim zbivanjima i kosmaru ideologija, politika i
svjetonazora, fratri su vrlo naglaseno uocili kolika i kakva opasnost i
protimba Crkvi i njenom djelovanju i poslanju prijeti i dolazi iz krugova masonerije. Prenoseci te stavove u konkretno hercegovacko-bosansko i hrvatsko okruzenje uocili su «ideolosku» spregu koja postoji izmedu «boljsevizma i masonerije». Fratri su prozivljavali i vrlo dobro poznavali cijeli tijek neuspjelog pokusaja da se dode do Konkordata. Znali su i vidjeli kako su jake i mocne te «nevidljive» masonske snage, s kim su u sprezi i komu sluze. O tome su otvoreno govorili i pisali u Krscanskoj obitelji i knjigama (djela Fra Vendelan Vasilja o komunizmu). Stoga su i postali «narodni neprijatelji broj jedan» podjednako jugoslavenskim masonima
i komunistima (boljsevicima). I znali su da se ove dvije ideologije
medusobno nalaze, suraduju, i rade na zajednickom programu unistenja Rimokatolicke crkve.
Svojom mucenickom smrcu hercegovacki fratri su potvrdili ispravnost
starokrscanske poruke da je krv mucenika sjeme novih krscana. Od toga depozita Crkva u Hercegovini, uza svu odioznost prema fratrima, jos uvijek ubire kamate. Zavrsavam razmisljanje o nasim mucenicima izjavom blazenog Alojzija Stepinca, upucene partizanima/komunistima i masonima, koji se moze
primijeniti i na hercegovacke mucenike: «Vi ste ucinili pogresku fatalnu, sto ste pobili svecenike. Narod vam to nece nikad zaboraviti.»
Proslo je 58 godina od mucenicke smrti nasih mucenika. A mi se jos uvijek krecemo u zacaranom krugu straha i pod teretom nametnutog kompleksa Siroki Brijeg-Mostar-Ljubuski., umjesto da su nam oni otvorili oci. Bar kod fratara. Svecane komemoracije 7. veljace na Sirokom Brijegu, 9. u Klobuku, 14. u Mostaru, 16. na Humcu, u Tomislavgradu. nisu postale jace prepoznatljiva opcija Crkve u Hercegovini.
Post je objavljen 02.02.2005. u 13:58 sati.