14. Turnir go-sekcije O.Š. 'N. Hribara' Velika Gorica – 01. 02. 2005.
Igran je Atari-go na ploči 9x9 (slabiji od 4. interne kategorije) i Go na ploči 13x13 (za kyueve i 4. interne kategorije međusobno ) uz švicarski sistem odabira protivnika i izračuna rezultata. Igane su po dvije partije atari-goa i jedna goa na 13x13. Početak u 18:20 u trajanju dva školska sata.
Konačni redoslijed je bio: 1. Ivan-Bruno Kovač 3. interna kategorija 7 bodova i sos 28(129) 2. Patrik Pervan 4. interna kategorija 7 bodova i sos 28(126) 3. Stjepan Švigir 25. kyu 7 bodova i sos 23 4. Petar Jelušić 24. kyu 5 bodova i sos 31 5. Domagoj Kralj 25. kyu 5 bodova i sos 26 6. Petar Mandarić 3. interna kategorija 5 bodova i sos 21 7. Denis Mešić 3. interna kategorija 5 bodova i sos 19 8. Eugen Pećarić 2. interna kategorija 4 boda i sos 23 9. Maksimilijan Pokupec 3. interna kategorija 4 boda i sos 21
Nove kategorije: 5. interna kategorija: Patrik Pervan
4. interna kategorija: Ivan-Bruno Kovač, Petar Mandarić i Denis Mešić
S malim razlikama se stabilizirala grupa zainteresiranih za go u Hribi. Nažalost nema djevojčica, a go nije neka samo muška igra. Već u prvim kontaktima smo razgovarali o subotnjim velikogoričkim turnirima i o napredovanju mladih Zagrepčana kao konkurencije. Većina je najavila svoj dolazak za slijedeću subotu na turnir u Centar.
Na 13x13 su međusobno igrali Petar Jelušić, Stjepan Švigir, Domagoj Kralj i Patrik Pervar. Ostali su sve svoje partije igrali na zarobljavanje (atari-go).
Odigrano je samo pet kola u dva školska sata. Razlog manjem broju kola je ozbiljniji pristup nekolicine, te tako i većem njihovom razmišljanju. To je dobro.
Primjetio sam da neki najviše razmišljaju kada im više nema spasa. Izgubili su ranije kada su igrali brzo. Vidjevši da su izgubljeni troše vrijeme tražeći nemoguće. Misliti treba ranije kada još nije frka, kada sve izgleda još OK. Upravo u tome i je poanta. Kada je OK treba tražiti put da se to ne izgubi. Kada se to izgubi, putevi nestaju. Tako se uči ozbiljnijem pristupu. To je na neki način učenje odgovornosti. Treba činiti na vrijeme, da ne bude prekasno. Kada je prekasno, može se čini svašta, ali bez dobrog rezultata. Kada se ima vrijednost treba je vidjeti, cjeniti i čuvati. Tako nas go uči.
Ovaj puta je turnirski pobjednik Ivan-Bruno Kovač. To je njegova prva turnirska pobjeda. Bila je to tijesna prednost pred Patrikom Pervanom. Stjepan se veselio kada u prvom kolu nije imao protivnika i bez borbe dobio dva boda. Nije bilo straha od mogućeg poraza, ali nije bilo sos-bodova, koji su mu na kraju nedostajali. Bilo je treći, mada s istim bodovima kao i Ivan-Bruno i Patrik. Nedostajali su mu upravi spomenuti sos-bodovi. Olako stećeno ima manju vrijednost. Uči li nas go i tome?
Za prvom trojicom slijedi četvorica sa po pet bodova. Petar Jelušić i Domagoj Kralj su danas malo podbacili, ali vjerojatno će to nadoknaditi u subotu. Petar Mandarić i Denis Mešić osrednje, ali ipak napreduju u jaču internu kategoriju. Primjetih!
Stavljanje kamenčića u svoj prostor je gubitak poena, a ujedno i poteza, koji se mogao igrati negdje gdje se povečava prostor ili poništava protivnički. Ne stavljajte nepotrebno svoje kamenčiće u svoj prostor, jer ga tako smanjujete.
Pogledajte dobro možete li zarobiti protivnika. Ne igrajte uludo poteze. Potez je vrijednost kojom treba povečavati svoje vrijednosti ili smanjivati protivničke. Go nije igra na sreču ili slučajnost. Vrijednosti se u njoj stvaraju i čuvaju.
Ne igrajte u protivnički prostor, ako u njemu ne možete stvoriti živ oblik (dva oka). Ako ne zaživite ili oborite dio zida protivniku, poklanjate mu kamenčiće i gubite poteze, umjesto da igrate nešto vrijednije. Isto tako, onima koje se tako napada, preporuka, da ne odgovaraju na prazne prijetnje, kada im protivnik ništa ne može. Ne padajte na tur čim netko vikne: 'Bu!'. Znajte, da je svako nepotrebno popunjeno sjecište vašeg prostora, vašim kamenčićem, gubitak poena.