a damn, mogla bi as well i spasiti stare postove, i'm lazy pa sve prebacujem u ovaj. 16.01.2005., nedjelja
post o tome kako mi se fakat dalo uciti i da zelim nastaviti. kad sam vec kod dosljednosti, danas se opet prisiljavam na ucenje.
inace, ispit sam polozila.
TOCKA
radim na maksimumu svojih intelektualnih sposobnosti i uzivam. ne mogu vjerovati koliko ucenje moze transformirati osobu.
sad sam u fazi samozavaravanja kad mislim da ce to raspolozenje trajati danima, godinama, desetljecima nakon ispita.
ali nece.
svijet treba suprotnosti i zato cu uskoro ponovno utonuti u maloumnu stvarnost.
ali dosta price, idem citati nesto.
komentari izgubljeni
24.01.2005., ponedjeljak
dakle, ovdje bi cak mogla pojasniti neke stvari. post je otipkan nekoliko sati nakon uzimanja xanaxa. na tome sam odrzala seminar. odvratno.
PSIHO KRONIKE
pismo zahvale, u biti.
to m.v.
sad vidim koliko covjek zapravo moze otupiti posredovanjem jednostavne kemijske jednadzbe prevedene u realnosti. eternal sunshine of the silenced mind. mirnocu traziti u izvanjskom, iako nosis urodjeni potencijal, zakon, u sebi.
nije toliko lose. ionako smo mi drustvo brzih rijesenja, bezbolnih promjena. utisane savjesti. beskrajnih izgovora.
usamljenost je ono sto je uvijek u nama, zatomljena kemijom i drustvenim ulogama.
obrana tisinom. obrana frustracijama i psihickim poremecajima.
slab pojedinac drustva pod sedativima.
mi smo budale, jer previse znamo, previse shvacamo.
25.01.2005., utorak
jedan od "postova iz menze", strange, ali nikako se ne mogu posteno uhvatiti te teme.
SNOW
u menzi prije nekoliko dana iritantna, neinteligentna kokos s medicine (oh, yeah, ocito je) imala je 3 minutni monolog "da on mene ostavi?! da on mene ostavi?! (ponoviti jos bar 16 puta, pathos je u pitanju), pa da se usudi on mene ostaviti nazvala bi radio i policiju i rekla da me tuce i zlostavlja i da me silovao."
da, otprilike na tom dijelu mi vilica pada na tanjur, lose spremljeni pire krumpir ublazava pad i udarac, a oci se zaustavljaju na maloj, prosjecnoj curici u bez majici, crnim hlacicama, s obicnom misjom kosom vezanom u nemastoviti rep koja se odvratno ceri.
necu povezivati neciji izgled i karakter jer tako samo nastaju ispravni stereotipi danog trenutka, ali - stilski uskladjene kolegice nisu mogle kontrolirati izboj ponosa, pa je spontani pljesak odjeknuo nasim ocito premalim stolom s predobrom akustikom.
ne zanima me kako se ona stvarno osjeca, sto misli i sto se nalazi ispod one vanjstine, ne zanima me kakva je osoba i da li joj se svidja ovaj snijeg vani. nije vazan niti njezin odgoj, niti ljudi medju kojima se krece, zanemarujem i papayu u koju izlazi.
zaima me kako osoba s tako niskim samopouzdanjem ipak moze, s druge strane, pokazivati toliku kolicnu narcisoinosti i uvjerenja da je u pravu?
kako netko moze posesivno vezati nekoga uz sebe? sto je onda to? koje stanje svijesti, koji odnos prema osobi s kojom si u vezi dovodi do toga da planiras i osvetu? to nadilazi okvire odgoja i drustva. da li si uopce sposoban voljeti?
toliko otvoreno nanositi stetu, ne onome s kim si u vezi, nego na kraju bas sebi, zasto?
prosla sam fazu samoozljedjivanja, ali tako daleko nikad ne bih otisla. ipak je izmedju rusevina razaranja tijela i uma nesto moralo ostati cisto, at least i saved my soul. jer nikad se ne bih mogla spustiti toliko nisko da dodjem u gore navedenu situaciju. mozda pretjerano romantiziram stvari i taj stav se ne moze uspjesno pomiriti sa stilom zivota koji sam usvojila, ali uvijek i prije svega cu voljnije prihatiti zaljubljenost u svaku fascinantnu osobu koju upoznam i pustim u svoj zivot, nego da se izgubim u onakvoj emocionalnoj pustosi.
kad volis, na kraju mozes priznati samo gubitak nekoga koga nisi mogao posjedovati, jer i ti si cijelo vrijeme bio slobodan. kakva osveta? bijes? ne shvacam to.
mozda zato ljudi tako brzo odlaze iz mog zivota. nesto mora biti zrtvovano za ideal, neke stvari ne odgovaraju u svakom trenutku. rastes, razvijas se, mijenjas kozu. nista ne moze ublaziti bol prijelaznog razdoblja, moze biti samo pojacana griznjom savjesti i nepotrebnim svojatanjem tudjeg postojanja. ljudi odlaze, ja takodjer, sve izvan toga moze izazvati samo jos jacu bol.
macak out
- 10:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #
# Menze su mistična mjesta na kojima dolazi do iznenadne promjene karaktera i temperamenta pojedinih osoba. A možda to ima veze i s hranom, ne znam... (gargantua 25.01.2005. 10:46)
# uh, kokos sa medicine ocito ima nekih issues zbog kojih bi se pod hitno trebala obratiti nekome... ono, da vide jel joj mogu pomoci, jer cura ocito treba profesionalnu pomoc... Ako nekoga stvarno volis, pusti ga. Ako ti se vrati, zauvijek je tvoj, a ako ne, zapravo ga nikad nisi ni imala... Pozdrav mojoj naaaaaaaaaaajdrazoj machkici! ;-) (Analna Carica 25.01.2005. 11:14)
# Trebala si biti faca pa toj maloj održati bukvicu na licu mjesta... valjda te ne bi prijavila policiji? :) (klipan 26.01.2005. 22:54)
26.01.2005., srijeda
nekoliko dana prije ispita, uz sve svjetovne uzitke, osim cigareta, odricem se i kave.
GET USED TO IT
onaj osjecaj kad lebdis kroz zrak i nista stvarno ne dodirules. prostor se gubi u izmaglici, a ti sjedis i sjedis na faxu, jedva dises. pure insomnia.
pricas, gledas, ali nista ne daje utisak da je stvarno. sve dok sjene ne pocnu letjeti. crne sjene spazene krajickom oka. zaustavljas dah kod svakog susreta, naglo trzajuci glavom u sve smjerove odjednom. nikuda.
kreces se kroz snijeg i led. hladni vjetar baca ti sitne kristalice u lice. ali tebe ne mogu dotaknuti. tako nestvarno.
zelis rasiriti ruke, lagani smijesak na granici ludila lebdi na ispucalim usnama. da, zelis rasiriti ruke.
i snijeg i vjetar, hladnoca i mekoca dodira zraka, i tlo, te zovu.
pokusavas posegnuti za najblizom granom, tako mekanom da moze ublaziti pad.
prekasno.
padas izmedju svega, sve je to tako daleko, imas vremena sve do zadnje milisekunde prije udarca.
budjenje na hladnom betonu.
reci "ne" kavi ponudjenoj u 1 u noci. posebno u slucaju kad su to 2 uzastopne noci.
naglo odustajanja od uobicajene dnevne doze kofeina uzrokuje simptome bliske gripi.