Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/divljicvit

Marketing

Ja sam sebična, arogantna i bježim od problema?

Ljudi skroz sam se navukla na blog, već satima čitam tuđe blogove, imam osjećaj da će mi oči iskočiti, glava me boli, fakat sam umorna, a trebala bi urediti blog jer su mi neki tekstovi sad skroz čudno napisani. Anyway, da vas i dalje obavještavam o promjenama... Danas sam se našla sa frendom (bivši dečko) na kavi. Čekajte, malo ga prečesto spominjem, možda bih mu trebala dati neko ime? Bilo bi jednostavnije... Ok, neka se zove Luka. No, da nastavim. Dakle bili smo na kavi i pitao me kako sam. "Sretna"- rekoh. Objasnila sam mu neke stvari koje sam naučila u zadnje vrijeme, rekla mu svoj novi način razmišljanja. Rekao je da misli da to neće dugo trajati i da ću uskoro opet promijeniti mišljenje. Odgovorila sam mu da je to moguće, ali malo vjerojatno, jer zašto bi se odrekla stava koji me čini sretnom? Rekao je da sam sebična. Sebična sam jer se trudim biti sretna? Ne činimo li svi mi sve s ciljem da budemo sretni? Onda smo svi pomalo sebični, a ne samo ja. Rekao mi je da je ovo moj obrambeni mehanizam i da ja zapravo bježim od problema. Hello, kojih problema? Pa valjda je došlo vrijeme da se i ja opametim, krenem dalje, pustim prošlost da spava, da ne patim više zbog njega i zbog osjećaja koje bi ja htjela da osjeća prema meni, ali on ne osjeća. Pa valjda je došlo vrijeme da shvatim da ne mogu promijeniti njegovo ponašanje, njegove osjećaje, da ne mogu kontrolirati njegov život, da je vrijeme da se prestanem truditi biti onakva kakvom bi me on htio. Rekao je da sam arogantna. Nije mi bilo jasno, pitala sam ga zašto? "Jer se praviš da si bolja od svih, a zaboravljaš da si i ti nekad bila jadna, tužna, na dnu." Luka, kako bih zaboravila? Nije li bol ono što me natjeralo da se počnem ponovo dizati? U našim genima je zapisana potreba za preživljavanjem, e pa javila se, probudila se zvijer u meni, našla sam onu snagu koja me tjerala da se borim, koja mi je govorila da mogu bolje, da zaslužujem bolje. Nisam bolja od svih, ima boljih, ali ima i gorih. Na kraju sam mu rekla da mi je žao ako misli da moji stavovi nisu iskreni, ali da mora shvatiti da mi svi doživljavamo stvari na svoj način i da nema dva čovjeka na svijetu koji će istu stvar isto doživjeti. Uzdahnuo je, promijenili smo temu...

Post je objavljen 01.02.2005. u 22:52 sati.