Jedan od najpoznatijih kipara u UK u 20. stoljecu i dizajner slova-typography (otvorite si Word, pa kliknite na font, te pogledajte imate li tamo Gill Sans i Perpetua). Posto radim u muzeju koji ima veliku kolekciju Eric Gill-a procitala sam dosta knjiga i clanaka o njemu. Njegova umjetnost je hvaljena po citavom svijetu. Ali ima jedna tamna strana njegove licnosti: presao je na katolicizam i u pokusavao je biti “model citizen”, a zapravo je bio pedofil i seksualno napastovao vlastite kcerke (mislim da ih je imao petero), te imao brojne ljubavnice, sto se naravno, kosilo sa njegovom vjerom u katolicizam. Kada je izasla odlicna biografija koju je napisala Fiona MacCarthy digla se velika prasina jer kao Gill nije nikada mogao biti takav. Njegova pisma i dnevnici su bili strogo cuvana tajna (u kojima je opisivao sta je sve radio, a ujedno je pisao i o uzasnom osjecaju krivice koji je osjecao zbog toga. I kako sad gledati na Gilla na isti nacin kao prije? Da li se moze rasclanit njegov privatni zivot od javnog? Ili je privatni zivot neosporivo povezan sa manifestacijom njegove umjetnosti? Imamo li pravo spominjati tu stranu njegovog zivota u izlozbenim katalozima? Imamo li pravo osudjivati nekoga na takav nacin? Da li covjek moze gledati portrete njegovih kcerki bez da se zapita kako ih je tako mogao mrcvarit vlastiti otac?
Useless fact corner: svi UK aerodromi su jutros bili paralizirani, avioni nisu slijetali niti polijetali zbog pada sistema u Swanwicku (Hampshire), glavnom kontrolnom tornju za letove u UK. Nije im bilo prvi puta.
Post je objavljen 03.06.2004. u 10:20 sati.