Marketing
Gdje su osmjesi ?
Kada je Eritreja 1993 godine proglasila neovisnost od Etiopije postala je najmladja drzava u Africi sa vrlo lijepom prespektivom da postane zemlja u kojoj ce zivjeti sretni i zdovoljni ljudi. Trebala je da bude najdemokratskija zemlja u Africi.
Krvavi rat koji je poceo 1961 a zavrsio 1991 odnio je 100.000 zivota samo sa strane Eritreje.
Svih devet plemena cvrsto ujedinjeno u trideseto-godisnjem ratu za neovisnost toliko dugo je islo k jednom cilju da je ostvarivsi ga napokon, euforija slobode donijela nadu ovim ljudima da ce u toj zemlji biti demokracije, srece i zadovoljstva. Blagostanje.
4 miliona stanovnika Eritreje, od kojih 1 milion zivi u inozemstvu, nije bilo toliko tesko ni ti prehraniti i pruziti im normalan zivot.
1000 km obale sa dvije prilicito velike luke djeluje obecavajuce osobito znajuci da je Etiopija ostala bez luke koja joj je neophodna. (trenutno koristi Djibuti)
Da trebala je. Morala je.
Mozda kao Americki san, Eritreja je mogla biti Africki san.
Ljudi su trebali biti sa osmjesima, sretni, zadovoljni.
Na ovaj post me natjerase komentari jedne od ranijih fotografija. Osmjesi srece na licima ovih ljudi i djece. Srece? Gdje li je nestala?
Odakle sreca ljudima koji imaju diktatora za predsjednika? Zar je to moguce. Zar je moguce biti sretan a moze ti se desiti da izadjes kupiti mlijeko i vratis se kuci nakon desetak godina ili nikada vise zbog mobilizacije
Tesko je imati osmjeha za ovo.Vrlo tesko.
Veceras sam bio na aerodromu i vidjeo nasmjesena lica. Tu je prava sreca kod ovih ljudi./ Obicno su rastanci teski i prate ih suze, no na Aerodromu u Asmari lica su ozarena osmjehom. Pravim lijepim osmjehom srece. Sretni su oni koji odlaze a i oni koji ih ispracaju. I jedni i drugi dobro znaju da je tako najbolje.
Vecina ih je krenula u svijet traziti Americki san jer su uvidjeli da je Africki u ovoj zemlji vec odavno mrtav.
Sto je sa druge strane.
Pisao sam o demonstracijama u Addisu. Izbori u svibnju a mozgovi jednaki sa obje strane. Malo je razloga za osmjehe, malo je razloga za biti sretan i u Etiopiji.
Za dvadeset dana sam kuci. Gotovo hvala Bogu, a onda mozda napisem nesto vise o svemu sto se desava ovdje.
Nakon dugo vremena Amerikanci posjetili predsjednika Eritreje. Moglo bi biti nesto pametno od toga, nadam se. Glupa li posta. Je li vam poznat osjecaj kada bi ste nesto i rekli no znadete da to i nije pametno pa sutite a psovali bi na sve.?
Post je objavljen 01.02.2005. u 20:20 sati.