evo gledam album sa slikama i nadjem jednu sliku sa areodroma u frankfurtu....hm...sta sam stvarno bio takva faca,pa to je za popizdit,ali nema to veze, nego sjecam se mog prvog leta za ameriku.
bilo je to davne 1988 god.ukrcali smo se u avion sa debelim amerima.cim smo sjeli i smjetili nase najlone u kojima je bila domaca panceta,krvavice,7 pasteta,2 cajne kobasice,3 mesna dorucka,maslinovo ulje,3 kg.brasna,sto je sve uredno moja mama spremila za "nedaj boze". i tako se mi raskomotimo,skinemo cipele i obucemo pidjame. ja sam izvadio iz torbe i kapicu za spavanje i fenjer.kobra (citaj moja bolja poplovnjaca)je odmah pozvala stjuardesu i pitala je uljudno
-oprostite ima li stogod za prezalogajiti,mislim ima li kakvog prsuta i snicala,sarme,gulasa,tripica kapuleznate mi smo gladni,zedni i umorni te siromasni?kad je spomenula siromasni,odmah sam joj stao na kurje oko,mislim sta svi moraju znati da smo siromasni,neka misle da samo tako izgledamo.stjuardesa nas je samo ukorila pogledom i nestala.kad smo se konacno digli u neke lude visine,mene je uhvatila odjednom nevjerovatna frka.a sta ako se sad strovalimo u bezdan,i to zahvaljujuci glupom pilotu koji je zaboravio napuniti benzina,ili pijanom aviomehanicaru koiji je zaboravio zatvoriti poklopac pa smo sad negdje izgubili motor,ili zahvaljujuci zbunjenom limaru koji je zaboravio stisnuti vide na zadnjem krilcu.ma sta mi je to trebalo,ma kakva amerika,mogao sam lijepo sad sjediti u nekom bircu ispijati pivo i cevape,ali ne bolje je biti sad u ovoj grdosiji i pitanje je samo minute kad cemo ze razletiti dole u ocean,i pitanje je samo trenutka,kad ce me sveti petar pitati...alo majstore pa sta ti je to trebalo ? mogao si radje ispijati pivo i jesti cevape u nekom lokalnom bircu.panika je sve vise rasla.srce mi je pocelo lupati,dlanovi znojiti...vrijeme je da nesto poduzmem.pa necu valjda ovdje mrtvo hladno sjediti a pitanje je sekundi kad ce nam smrtna vura zakucati na krila.pocelo mi se vrtiti u glavini,i samo kroz maglu sam cuo kobru...moze li jos komad piletine,dvije kremsnite,glavica cesnjaka i gemist...ma sta ce joj ta silna klopa kad cemo se sad razvaliti,sta ce joj puni trbuh,kakva je razlika,mrtav glada,mrtav trijezan,mrtav sit,mrtav ruzan,mrtav znojan,mrtav indijanac,za mene to nema nikakve veze.ne znam sta je s tim ljudima,stjuardesa je rekla da klope vise nema.pogledao sam okolo i vidio da su neki ameri poceli jesti jastucice za sjedenje,magazine,neko mi je maznuo cipelu.neki debeli amer se zalio kako je pojeo samo 48 hamburgera i ako mu ne spreme pod hitno nesto da ce pojesti sic i pojaseve za spasavanje.pa sta se dogadja,svi pricaju o hrani a niko o nasem padu,koje je samo pitanje sekundi kad ce se dogoditi.odjednom se avion zatrese i udari u nesto tvrdo....aaaaah,zaurlao sam to je znaci to...pocelo je....aahhh...avionom se razvalio pljesak,rulja pljesce ami umiremo,padamo...ma sta je ovo brdo mazohista...pogledao sam kroz prozor,vani su sigurno andjeli,sveti petar i ekipa.....ali sta je to,ruzni neboderi u daljini....o pa to smo mi sletjeli....hm...pa let i nije bio tako los...ma sta ta rulja prica o nekim strahovima....gluposti....nego di je moj burek i jogurt upitao sam stjuardesu.....
Post je objavljen 01.02.2005. u 18:37 sati.