Tamna, hladna prostorija izolirana je od ostatka svijeta. Četiri zida, pod i par mrtvih rešetaka u neprestanoj su svađi jedno sa drugim. Pritisak zraka odgurava ih i sprječava da se udare i slome. Ipak, neprestano se spotiču i sudaraju u nešto polumrtvo u lijevom najmračnijem kutu.
Sklupčano biće na najmanjoj površini čini okolinu takvom kakva je. Tama isijava iz dubine njene duše prema obrisima tijela. Probija kožu i gomila se oko nje. Mrkli mrak njenog tijela sve više grli sobu. U sukobu sa zidovima pokušava probiti stjenke, ali ne uspijeva. Gomila se sve više, guši u vlastitoj gustoći…
Na smeđe rešetke nikada ne dolazi zraka sunca, ni topline. Kada osjeti daleku prisutnost tih zraka bespomoćno pogleda prema njima. Ali iz njenih očiju isijavaju mrkle zrake tame koje ubijaju svaku česticu svjetlosti. U nadi da to spriječi ona zatvara oči. Ali ne koristi, zrake su prejake, a kapci postaju prozirni.
Predivne tamne usne primamile bi svaki pogled. Ona više ne otvara usta jer svaki njen dah proizvodi hladnoću koja vrišti u cijeloj sobi.
Pokušava što manje doticati tlo. Svaki njen dodir pretvara meko tlo u hladan čelik.
Sluša jauk koji je nekad tiši, češće glasniji. Jauk plača svih izgubljenih, nepovratnih duša. Ne pomaže da zatvori uši. Jauk tada postane još glasniji, jer dopire iz njenog zakrpanog srca…
Slomljena krila su puna ožiljka. Sve se više paraju i ne može ih pomaknuti. Nema snage. Samo tu i tamo lagano zadrhte da pokažu znak života, ali time stvore još jedan povjetarac hladnoće. Ipak ona se jedina drže ukopana u njeno tijelo, boreći se za opstanak.
Jedino što joj preostaje je snivati i prisjećati se nekih divnih trenutaka. Tako joj sada naviru slike toplih zraka prošlosti. U magli misli vidi sebe kako trči svom snagom kroz visoku zelenu travu. Pogleda u nebo i čuje kako dolaze kapi kiše. Ubrzo ih osjeti i uživa kako se slijevaju niz njeno tijelo. Ono postaje čisto, obrisi prestaju biti crni. A iza oblaka zraka sunca joj prži golu kožu. Shvaća što je iskren osmijeh na licu.
Odjednom se vrati u stvarnost. Njeno cijelo biće žudi da ispusti suzu, ali ne smije. Teško je, ne može to izdržati. Suza se probija kroz taknu kožu i poprima njenu crnu boju. Hladan zrak istog trena dotakne suzu koja sve teže teče niz lice. Dolazi do usana i tu se zakameni od hladnoće. Kristal pada s njenih usana. Ona brzo pruža ruku i raširi dlan da ga ulovi. Zagrabi čvrsto, ali prođe joj kroz slabe prste. Još samo djelić sekunde i suza padne na tlo, kristal se obruši na hladan čelik. Rasprsne se u tisuće sitnih komadića. Svaki komadić na još sitniji. Sve dok se ne pretvori u prozirnu prašinu. Lupanje prašine nadglasao je čak i njene jauke srca. Gromoglasno struganje sada joj para sluh. I ne prestaje.
Uplašena drhti i ponovo zatvara već zatvorene oči, te pokušava disati što manje u nadi da će hladnoća njenih uzdaha i tamni jecaj njenih pogleda jednom prestati. Tada će možda izustiti bez straha krik, riječ, rečenicu… a bez da njen zvonki glas para tuđe utrobe i truje svaku svjetlu sjenku koja joj se približi.
SOAD: Chop suey
Wake up
Grab a brush and put a little (makeup)
Grab a brush and put a little
Hide the scars to fade away the (shakeup)
Hide the scars to fade away the
Why’d you leave the keys upon the table?
Here you go create another fable
You wanted to
Grab a brush and put a little makeup
You wanted to
Hide the scars to fade away the shakeup
You wanted to
Why’d you leave the keys upon the table?
You wanted to
I don’t think you trust
In, my, self righteous suicide
I, cry, when angels deserve to die, die
Wake up
Grab a brush and put a little (makeup)
Grab a brush and put a little
Hide the scars to fade away the (shakeup)
Hide the scars to fade away the
Why’d you leave the keys upon the table?
Here you go create another fable
You wanted to
Grab a brush and put a little makeup
You wanted to
Hide the scars to fade away the shakeup
You wanted to
Why’d you leave the keys upon the table?
You wanted to
I don’t think you trust
In, my, self righteous suicide
I, cry, when angels deserve to die
In, my, self righteous suicide
I, cry, when angels deserve to die
Father, father, father, father
Father into your hands,
I commend my spirit
Father into your hands
Why have you forsaken me
In your eyes forsaken me
In your thoughts forsaken me
In your heart forsaken, me oh
Trust in my self righteous suicide
I, cry, when angels deserve to die
In my self righteous suicide
I, cry, when angels deserve to die
Post je objavljen 01.02.2005. u 16:51 sati.