...na pola puta...
Moglo bi se reći, težih pola puta je iza mene. Predugovor je potpisan, kapara plaćena i podnesen zahtjev za procjenu kuće. Ako se nešto vanredno ne zakomplicira, za tjedan-dva bih konačno trebao potpisati konačni kupoprodajni ugovor i dobiti kredit, te će kuća napokon biti naša. Jesam li sretan? jesam. Ali...toliko me iscrpilo to beskrajno ispunjavanje formi sitničarenje i pregovaranje da sam najsretniji što je taj dio gotov. Sad bi dalje trebalo ići automatski. U jednom tjednu dva sam puta putovao za Brod, od toga drugi put skoro ravno iz dežurstva. Ovaj mi je vikend tako dobro došao za odmor. nabacit ću koju sliku kuće, samo da ih skinem s aparata i prilagodim.
I tješiu me što je blizu kraj mjeseca pa ću se maknut s ovog konclogora od odjela. Bilo gdje može mi biti samo bolje.
Kupio sam, kao valjda zadnju veću neobaveznu investiciju prije kredita video/dvd player, pa sam pogledao onaj DVD s dinosaurrima što je izašao uz Jutarnji. Prilozi su dobri, mada možda malo previše američki, ali je prijevod-dizaster! "Lone sentry" preveden je kao 'usamljeno stoljeće', 'continental drift' postao je 'kontinentalna struja', a da ne spominjem da su u jednom prilogu nekoliko minuta uporno pisali krivo ime dinosaura na titlu. Zar je stvarno tako skupo platiti profesionalca?
Moram rintati. Kucamo se kasnije.