Pregled posta

Turnir povodom Velikog Finala Zimske škole Goa 2004-05. – Zagreb – 29. 01. 2005.

Evo nam opet stričeka Zvonka s izvješćem. Zimska škola goa po zagrebačkim knjižnicama za mlade dolazi kraju, a njem kraj, kao i ljetne ljetos, obilježava veliki turnir igrom standardnog goa na 19x19. Tu su sada već pravi igrači goa, koji su prešli ili upravo prelaze u kyu-igrače. Stasala je generacija mladih igrača goa Zagreba. To škvadro!!!
A sada prepuštam prostor Zvonku i njegovom zanimljivom kazivanje produhovljenom prozom. Kreće Zvonac......................

Striček Zvonko je izašao iz svoje zgrade u Velikoj Gorici. Nebo je bilo bijelo, iako su ga obukli sivi oblaci. Tlo je bilo bijelo, iako je bilo obraslo travom. I zrak se bijelio, iako se sunce nije probijalo kroz oblake.
Nježne i razigrane snježne pahuljice su plesale zrakom. Striček Zvonko je konačno pronašao to što je prije bio tražio. I iza klupe i u parku i u noći.
Padao je snijeg.
Igramo u Gradskoj knjižnici za mlade - Starčevićev trg Zagreb
Švicarski sistem odabira parova i bodovanja. Vrijeme za igru 20min, Byo-yomi 1/15sec, komi 6,5, uz partija handicap u razlici kategorija -2.

Očistiti cipele od snijega, uči unutra. Sigurno još nikoga nema, jer ima još 30 minuta do početka.
Točna pretpostavka, doista nikoga! Izuzmemo li Aniće, Gegolaje, Jovičiće, Kabashije, Miličeviće i ostatak škvadre! “Pa kaj već radite ovdje?” “Nismo dugo tu,” odgovaraju redom.
Dok Zvonko i Leotrim postavljaju garniture škvadra se još okuplja. Dolaze Ena i Katarina iz Selčine u Sesvetama, dolaze Zdravko i Dominik iz Karlovca, dolazi Leon iz Savice i Krešo iz Folke i domaći Bernard Maleškić. Striček Zvonko sve njih pita hoće li igrati na velikoj tabli i gotovo svi pristaju, izgleda da nećemo imati turnira u B grupi.
U prvom kolu je najzanimljivija bila pobjeda Josipa nad Robertom. Refki je dobio Ivana Miličevića, Leon Arsima, a Katarina Bernarda. Bilo je to početno opipavanje snaga.
Drugo kolo je donijelo pobjede favorita. Ima dosta igrača sa internom kategorijom na turniru, ima čak nekih koji su tek ovaj tjedan odigrali prve partije na prostor na 9x9. Tu je i novost sata. Treba se naviknuti na sve to. Kola brzo završavaju. To je dobro, stići ćemo odigrati puno.
Treće kolo nudi izdvajanje dvojice na vrhu. Josip dobija Leotrima, a Ivan Filipa, braća Anići su ponovno na vrhu! Refki je dobio Krešu, Bernard je došao do prve pobjede, ovaj put nad našim dobro poznatim karlovčaninom Dominikom, Zdravko je dobio Arsima. Dolazi do izražaja i greška pri upisu rezultata zadnjeg kola. Striček Zvonko je u partiji drugog kola upisao i Ivanu Miličeviću i Robertu nulu, iako je Robert pobijedio. Tako je Robert ispao slobodan u trećem kolu, iako njie bio zadnji prema plasmanu. Robi je oštećen! No što možemo, natjecanje se nastavlja.
Četvrto kolo i ogled braće Anića iz Sesveta. Kvalitetna je to partija, u kojoj se kao i u mnogima do kraja ne zna tko će prevladati. Ovaj put je Josipov red, Ivan je morao priznati poraz.
Robi dobiva Katarinu, Bernard već drugu partiju, Leon je bio žrtva i to samo za 0,5 poena. Čak je i Zvonko zbrajao i krivo zbrojio, pa smo morali ponovno zbrajati! Filip dobiva Refkija, Krešimir Dominika. Mnogi su već umorni nakon četvrtog kola, neki bi htjeli ići doma. No pred nama je bilo i posljednje kolo.
Josipu se na put pobjedi namjerio Filip Pejanović. Međutim, nije išlo, bio je ovo Josipov dan. Sa petom pobjedom Josip upotpunjuje niz bez poraza i čistu pobjedu na turniru. Ivan Anić pobjeđuje Leotrima, dok Robi pobjeđuje Zdravka. Ivan i Robert tako jedini ostaju sa četiri boda, pa je Ivan drugi sa većim SoS bodovima. Na kraju je Robertu greška u zapisivanju rezultata i pomogla, nije se susreo sa jakima i Ivanom Anićem i Filipom Pejanovićem.
Do zadnjeg kola je Bernard definitivno ušao u štos i uzeo i treću pobjedu, kao i Refki koji je dobio Katarinu i Ivan Miličević Krešimira.
U B grupi je došla samo jedna Tina Kolić. Ovo je njoj bio prvi put, pa je nismo mogli progurati u A grupu. No bila je izdržljiva i zaradila Crvenu diplomu!
Tu smo i stali. Naši dragi domaćini, naše tete knjižničarke, pripremile su nam sokove i napolitanke i slične finote. Striček Zvonko je dodijelio diplome, nagradne garniture i knjige o gou su otišle najzaslužnijima. Striček zvonko je rekao: “Zimska škola je sada završena!”
Striček Zvonko je doista tražio i doista pronašao. No ne samo bijele pahulje i pokrivku snijega. Tamo, početkom prosinca, striček Zvonko je krenuo tražiti totalno udubljen Enin pogled, išao je tražiti tišinu koja bi zavladala čim bi parovi bili pročitani, išao je potražiti one koji će se kroz jutarnji snijeg jedne subote odlučiti probiti iz Karlovca.
Jer te se subote Go igrao, diplome su se dijelile, a gogići družili. To svi oni nisu mogli propustiti.
Zvonko

I tako Zvonac o tome, a sada malo ja o Zvonku.
Čovječe isfurao si pravu stvar. Big five for you. U našem podneblju to se naziva spaljenošću. Ne nisi ti spaljen, već su oni, suprot tebe, već zgoreli i to često i ne trepnuvši. Sve je to u odlukama. Vidio si da se može, odlučio i krenuo. Siguran sam da si u svemu tome imao velikih zadovoljstva, a posebice sada kada vidiš ove kyueve, ovu mladost što s puno volje igra ovu igru. Naći će i oni ljepote ove igre, a neki već to i naziru.
Išao je Zvonac od knjižnice do knjižnice. Učio je malene jednu novu igru mada superstaru. Nalazio je za njih zanimaciju, bavio se mladima našega grada koji su mu bili tu u knjižnicama koje je obilazio. To je ono što bi trebalo biti učestalije u našem društvu. No da ne filozofiram. To je posao onih što odluke donose za dobro naše budućnosti, naše mladosti. A Zvonac? Jedan čovjek koji je vidio, odlučio i činio. Neki možda misle kako je on čovjek na tome poslu. Ne, Zvonac je volonter i radi to iz ljubavi prema igri i svijesti. Znam da je sada na prelomnici. Ostao je bez posla, od kojega je imao egzistenciju. E, kada bi neki vidjeli što Zvono može, a pritom da imaju moč odluke. Možda bi Zvonac i dalje mogao čini dobro na ovaj način.
bl. Muradenu


Post je objavljen 01.02.2005. u 12:01 sati.