Nekad poplavljena, nekad razjapljena.Male paučine ispod očiju.Putevi od zvijezda, igračke zapletene u travi.Pokraj ljuljačke.Zveket u glavi.I ja opet sanjam.Cvijeće bez mirisa koje najviše volim.Pukotine na koži kroz koje proviruju uspomene.Guraš ih nazad prstom, a one se lijepe kao krema od vanilije.Hobotnice od jastuka iznad naših glava, sveci nam broje poljupce.Prođi mi još jednom jezikom između usana.Napni tijelo nad mojim, razmakni moje teške razbludne mirise.Mene ima i ispod površine.Lutke kojima se igram trebaju novu odjeću.
Post je objavljen 25.01.2005. u 16:59 sati.