Pregled posta

3. Turnir Riječkog karnevala - Rijeka 2005. - 29. 01. 2005.

Turnir je igran u Rijeci u Šah-klubu ‘Rijeka’, Blaža Polića 2 2. kat u subotu 29. 01. 2005. Sistem odabire parova je bio McMahon uz dvije startne grupe ( 1 startni bod 4. kyu i jači, a ostali startaju bez bodova ). Vrijeme za igru je bilo 45 minuta po igraču i byoyomi 15 sekundi po potezu po istjeku toga vremena. Sve partije su bile ravnopravne, komi 6,5 poena. Kriteriji konačnog redoslijeda su bili redom: mcmahon bodovi, broj pobjeda, sss, i konačno sos.

Razgovori i dogovori u Velikoj Gorici i dijelom u Zagrebu su bili da idemo Tajana, Tea, Dino i ja, a voziti će Stribor. Prognoza od prije par dana je bila da će tek u nedjelju doćo do promjene vremena na novi snijeg i vjetar. To nas je činilo sigurnima, ali nešto prije ponoći od petaka na subotu vidjeh kako sniježi, i to ozbiljno.
Sve je dogovoreno i nitkom ništa ne otkazuje. Sedam ujutro je i dolazim kod Centra. Tajana sa mamom tamo već čeka. Mobitelom kontaktiramo s Dinom i znamo da oni kreću, a Tea javlja da je na putu iz Vukovine za Goricu. Sve ide ko po žnorici. Vadim već pripremljene satove iz Centra, jer je bio dogovor s organizatorom, da ih ponesemo, jer ih oni nemaju. Nisu mogli posuditi ih od šahista, jer istovremeno oni imaju šah-turnir.
Tovarimo sve u Striborov auto. Pozdrav s Tajaninom mamom i Teinim tatom. Krećemo. Sniježi, ali ide. Snijega na cesti ima, ali to nije neki problem, jer je tanak i izgleda dobro posoljen. Do Karlovca nema problema. Promet nije nikakav. Tu i tamo pokoji auto, kao da je zalutao. Prolazimo Karlovac, a snijega sve više, ali cesta je dobra za vožnju. Dubljim ulaskom u Gorski Kotar i snijega je više, a i gušće pada. Najčešća prometala na cesti su ralice. Voze u parovima. Jedno vrijeme smo vozili tik za njima i nije bilo ugodno. Vjetar je stvarao sniježni zastor od podignutog snijega ralicama. Tako na mahove vidimo samo bjelinu. Prolazimo tunel Tuhobić i odjednom snijega puno manje, a uskoro i ništa. Čovjek bi odahnuo, ali to bijaše varka. Stribor se svaki čas mora boriti s upravljaćem. Bura na mahove prodrmava auto. Nije to ugodan osjećaj. Čudi me da brižnici o prometnicama na otvorenim mjestima ne postave betonske vjetrobrane.
Pokušavam nazvati Gabija, da javim da ćemo malo zakasniti, ali bez uspjeha. Stigli smo malo poslije 10 sati, ali nije bilo našeg kašnjenja, jer još nije počelo. Kasnio je turnir.
Gabi kao, izgleda, jedini organizator, pomalo je u badu. Trudio se, a tako malo ljudi došlo. Kaže mi ‘Još ćemo malo pričekati, jer Talijani su javili da sigurno dolaze, a čekam još i neke iz Slovenije. I neki domaći igrači bi još trebali doći.’ Priprema startnu listu u computeru. Greškom prsta zbrisao si je sav pripremljen materijal za start turnira. Ljut je na sebe. Smirujem ga, jer konačno jedino on nešto skrbi i radi, pa sada da još i krivi sebe. Ta on jedini zaslužuje riječi pohvale. ‘Sve će biti OK. E, Gabi, pa tko se još osim tebe živcira. Biti će. Radiš dobru stvar.’, smirujem ga.
S ne baš velikim kašnjenjem smo krenuli. Stigao je Davide iz Trsta. Kaže da je na putu i Sandro. Odlučeno je uključiti ga u turnir kada stigne. Osim Timoteja, koji je stigao među prvima, iz Slovenije nema novih igrača za ovaj turnir. Startamo desetorica.
Meni je u prvom kolu pripao Gabi. Bio je već podosta iscrpljen očekivanjima, što mu bijaše handicap u igri. Uradio je par pogrešaka i bilo je podosta palih grupa. Ta partija je prva završila i to njegovom predajom. Svijestan sam bio njegovog handicapa. Dino je igrao s Timotejom. Velika je to razlika u snazi, ali Dino igra hrabro, pa čak i ruši neke grupe. Ipak, Timi je majstor. Vidi prednost u partiji i vodi je u dobiveni kraj. Dini čestitke za dobar pristup. Taja je naišla na ipak jačeg Boylera (Robertov nadimak po osobnoj želji). On sam za sebe kaže da mu je najbolja obrana od napada sjedanje na protivnika, jer bi ga tako sigurno zdrobio. Mislim da je to dovoljan opis toga posebno dobročudnog malo popunjenijeg tipa. Taja ga nije uspjela pobjediti. Tea je naišla na Igora. Njega od ranije dobro poznajemo. Njegova snaga je u silaznoj putanji, najviše zbog zdravstvenih problema, ali Teu je ovaj puta pobjedio. Mi Goričanci smo startali tako u prvom kolu s 1:3.
V drugi rundi jaz sem spet zgubil sproti Timoteja. Negdaj sam vse partije sproti njegova očeta Lojzeta zgubil. Zdaj me zmaga Timi. Nič ne morem sproti Šucovih. Mislio sam da ga mogu i pritisnuo na dvije njegove grupe i na kraju je stradala moja u sredini s kojom sam ih razdvajao. Klasika. Greška koju čovjek s iskustvom nebi smio ponavljati, ali ja stalno mislim da ‘fightom’ mogu nadoknaditi manjak sigurnosti. Čudno borbeni starac sam ja. No, to je samo kada igram go. Dino je pobjedio Teu. Njoj treba vremena da se stabilizira nakon poraza u prvom kolu. Taja je zabrinula Ivu Kedžu. Njega isto brinu godine i sam kaže da je za penziju. Svako tolko ponešto ne vidi, a u gou ima toga puno. U ovom kolu smo 2:2, uz napomenu da je jedan susret bio između nas.
U trećem kolu dobivam za protivnika Davidea iz Udina. Spikamo na engleskom. Upoznao me s organizacijom go-igrača u sjevero-istočnom dijelu Italije. Izmjenili smo e-mailove. Kazao mi je da je za ovaj turnir doznao preko moga bloga. Vau!!! Bila je to partija u kojoj sam brzo stekao veliku prednost, pa smo nastavili onako za učenje, jer je on htio predati, a ja sam mu predložio da nastavimo. Pobjeda više nije bila upitna. Dino je ovaj puta sredio Boylera. Na kraju Boyler meni kaže, da nisam dobar učitelj, jer je on izgubio, a ja njemu, da je i Dino moj učenik. Boyler i ja igramo već dugi niz godina go-partije e-mailom. Taja je pobjedila Moniku. Prijateljice jesu, ali jedna je morala pobjediti. Tea je nakon Taje također pobjedila Ivu. Ovo smo kolo odradili pobjedama 4:0.
Zadnje kolo donosi nam još jedan skupni rezultat 2:2. Tako smo Velikogoričanci odradili ovaj turnir rezultatom 9 pobjeda i 7 poraza. U zadnjem kolu igramo Taja i ja partiju za neko od vodećih mjesta na turniru. Pobjedu na turniru je već osigurao Timotej. Bila je to relativno tijesna moja pobjeda za 14,5 poena. Kasnije je kazala Taja, da bi joj lakše bilo, da je izgubila za 70 poena. Ne, Tajo, dobro si igrala i razmišljaj o većim mogućnostima ubuduće. Možda ti to izgleda kao opterećenje, ali tako se gradi napredovanje i s vremenom ćeš se naučiti na to i neće ti biti opterećenje, već zadovoljstvo. Veliki si borac i stoga naprijed! Dino, je pobjedio Davidea i osigurao mjesto među pobjednicima, a Tea nije uspjela protiv Boylera. Boyler je tako odigrao sa svim Goričancima na ovom turniru osim mene. Pobjedio nas je sa 2:1.
Bio je Dinov ovo najuspješniji jači turnir. Na međunarodnom turniru prvi puta je među pobjednicima (prva trojica). Dino, igra, igra, igra….! Naravno, prvo obveze prema školi.
Taja je bila uspješna i zamalo pri vrhu.
Tea igra dobro, ali fali ono nešto malo. Možda samo jedan od prekidača treba okrenuti. Nitko nije protiv tebe, ti si solidna igračica i sigurno možeš biti i puno jača. Ne dozvoli da te jedan poraz ili nečije mišljenje, pa maker i tvoje, skrene s puta i ne razmišljaj o sebi negativno. Jaka si i biti ćeš još jača.
Pokupismo nagrade za drugo i treće mjesto. Pozdravismo se s prijateljima. Popismo kavice i sokove prije puta, što častio nas Bafo. Odlazimo do parkiranog auta i krećemo put kuće.
Do tunela Tuhobić bilo je naleta bure. I opet nije bilo baš ugodno. Kroz Gorski Kotar je bilo neočekivano OK. Cesta dobra. Promet skoro nikakav. Tu i tamo pokoji auto. Splašili ih izgleda radio i televizija. Stigli smo doma za dve ure. Još sam stigao vidjeti i kraj tekme sa Švedskom. Bravo naši rukometaši!
Sad još da vidim kako je bilo na zagrebačkom turniru, a slijedeće subote smo na našem 5. Zimskom velikogoričkom turniru u 10:30 u centru.
Bl. Muradenu


Post je objavljen 01.02.2005. u 12:16 sati.