Danas mi je prvi put. Ne biste vjerovali...nikad to još nisam radila. Baš me zanima kako je a s druge strane me pomalo i strah.
Dali je grozno i bolno kao što neki pričaju? Naime, znanstvene studije pokazuju kako zbog stresa i straha od performanse zgrčimo sve mišiće i ne možemo se opustiti. Uvijek se pitamo, hoće li on hvatiti da nisam nikad...zna li on da sam neiskusna....Uglavnom, nisu rijetka pojava ni znojenje a ni pad tlaka. Stručnjaci tvrde da ako to zaista volimo i ako smo zaista sigurni da to želimo učiniti zbog sebe a ne zato što nas netko drugi tjera da bi sve ipak trebalo biti u redu. Mene je strah početka...kako će se to odvijati...hoću li se osjećati kao outsider u vlastitom životu ili ću se odmah prepustiti i uživati u novostečenim iskustvima. Nadam se da ću biti dovoljno skoncentrirana da učinim ovo drugo...jer to zaista želim, volim, trebam....mislim, malo je nelogično da cura koja je već završila fax nije to učinila. Najgore je kad to nekome kažem. Kad se povjerim da još nikad nisam. 'Zar ni onako, usput?'najčeće me pitaju. Moj je problem što ja ne volim usputn stvari. To nije nešto što se može napraviti samo usput...to je nešto čemu se moraš predati cijelim duhom i tijelom...jer inače...ništa od uspješne karijere. Da dragi moji...danas je moj prvi dan na poslu:-)
Post je objavljen 01.02.2005. u 10:16 sati.