E, pa dojadilo mi vraćanje postova. Uostalom, svi moji dragi koji su 'me pročitali' znaju što imaju znati, tekstove ionako imam pohranjene jer sve spremam u mapicu Bljog, još od prvog dana.
Jučer je u Lisinskom, u organizaciji Veleposlanstva Japana i Japanske fondacije svoj nastup održala skupina bubnjara iz Japana Za Ondekoza izvodeći skladbe na tradicionalnim japanskim instrumentima od kojih središnje mjesto zauzimaju taiko ili daiko bubnjevi. Taiko (što doslovno znači 'debeli bubanj') bubnjeva ima više vrsta a svaki promjera većeg od 91cm je Odaiko - Veliki Bubanj. Uz tradicionalnu frulu od divljeg bambusa što proizvodi zvukove od kojih će vas podilaziti srsi još dobrih sat dva nakon izvedbe (dobro, ja sam subjektivna, mene još jutros podilaze srsi kad se sjetim tog zvuka!) i druge udaraljke od bambusa te par metalnih, ovaj je nastup osim izuzetnog slušnog doživljaja imao još jedan: vizualni! Filozofija ovih 'bubnjara' - Sogakuron - je da su trčanje i glazba jedno. Uz svakodnevne maratone i naporno vježbanje i sviranje, njihov dramatski nastup podcrtava energiju života - uklesanu u svakom mišiću njihova tijela (I to KAKVIH tijela!!!!).
A za danas ću vam kroz par stihova pokušati prenijeti jučerašnji doživljaj, prvenstveno za uši, ali bome i za oči. A čujem da će vam se i bebica javiti svojim izvješćem s koncerta. I... nemojte mi zamjeriti, ovo je vrlo subjektivno i onako iz duše - ako vam se ne svidja, nemojte me jako popljuvati.
Ali, ajmo redom.
Jedan...
U Svitanje
Glazbe
Zvuk je krenuo
Galopirajući
Preko membrana mojih
Osjetila
Ka suncu
Propinjući se.
U svojoj vječnoj vrtnji
Bez Njega
Pronalazi svoj početak i kraj
Opet
Probijajući zrak svojim nježnim kretnjama.
Utsu Hachijo
Mač u plesu
U rukama
Vrši obred -
Seppuku
Na napetoj koži.
Strasna sjeta
Lomi krik
Čineći da zrak uokolo
Zapleše divlji
Ritmički ples.
Samo svoj…
Kendama
Igrajući se
Dijete posta igračka
U rukama flaute
Koja svojim kotrljajućim zvukovima
U pravilnim pokretima
Lovi kamenčiće svjetlosti
Preko očiju od svile
Što obavija scenu.
Bijeli Demoni
Bijela traka na isklesanom tijelu
Mramornih pregiba
U skladu zvuka i pokreta
Na narančastoj sjeni poigravaju
Se s osjetilima
Postajući veći -
A sitni ispod napete membrane
Diva.
Metalni zvon podcrtava
Pjenušavi zvuk flaute
Koja u rukama starca
Podsjeća
Na stare grafike.
Kao nježni potezi kistom
Palice razbijaju zvuk na tisuće
Komadića što se spuštaju poput vlažna
Lišća na kožu.
Lijepe se i ugodno hlade
Tjerajući srce
Na ubrzani trk.
A, sad neću više trkeljat, prvenstveno jer imam hrpu posla, a drugo: ako niste bili, tko vam kriv. Ovakav spektakl se ne propušta i nek vam bude krivo ;-))
Post je objavljen 01.02.2005. u 08:53 sati.