Možete li zamisliti da plačete od ganuća barem tri puta dnevno? Vidite dvoje zaljubljenih i krenu vam suze, vidite dijete i zaplačete, vidite štene i zasuze vam se oči, shvatite koliko duboko i jako volite svog dragog i zadrhti vam donja usna... Ne daj Bože da ikome o tome govorite jer bi rekao da ste teatralni i patetični. :) No, hormoni rade svoje i emocije su poput tornada - bacaju vas sa oblaka na kamen i obrnuto, pa je, primjerice, oprez u međuljudskim odnosima i više nego preporučiv. Jer možete i vrištati bez problema ako vas "primi minuta" što na poslu baš i ne donosi plus. :)
E sad, u takvom ludilu emotivnih uspona i padova vi napokon dočekate rečenicu o kojoj ste sanjali, a na monitoru UZV ugledate sliku za koju ste, u svojoj paranoji potaknutoj lošim iskustvom, mislili da nikada nećete vidjeti... Nikada neću zaboraviti pobjedonosan glas mog ginekologa: "o da, plod je ovdje" (kao da je prisustvovao nogometnoj utakmici i navijao :))), a na monitoru je uvećao sličicu malenog komadića života, manjeg čak i od kikirikija, "uštekanog" na hranjiv žumanjak... Nisam mogla prestati plakati, mislila sam da ću od sreće isplakati dušu. Pustio me samu u sobi s UZV i po prvi puta sam shvatila da sam zaista trudna i da mogu napokon odahnuti. Nije mi htio čak niti naplatiti pregled (dobro da se i zbog toga nisam rasplakala :)))).
Tih par milimetara doista je u stanju promjeniti jedan (i ne samo jedan) cijeli život. Toliko je želja usmjereno prema tom malom stvorenju, toliko ga dobrih ljudi očekuje... :)))) Ponekad pomislim kako smo mu zapravo osigurali dobar život. Obitelj mog dragog je odlična (a bome ni moji nisu loši), Dalmatinac je pa će bebačevim venama teči i dio južnjačke krvi, a da ne govorim o mjesecima koje će provoditi kod bake i dede u Makarskoj. U Zagrebu će živjeti u istoj kući sa drugim bakom i dedom koji će ga stalno htjeti hraniti (da jadno dijete ne bude gladno - naravno, to je šala, moji nisu ni najmanje napasni :))). Suvišno je spominjati koliko je dijete željeno: ne samo nas dvoje, već su tu (recimo) i moji stariji brat i sestra. Uvijek sam bila njihova mlađa sestrica, a zbog velike razlike u godinama su mi gotovo drugi mama i tata. :))) Oni već imaju svoje obitelji i nekako se očekivalo da i ja savijem napokon gnijezdo pa da "zaokružimo cjelinu"... :)))
Ma neću više blebetati, zaista sam patetična! :)))
Post je objavljen 01.02.2005. u 09:42 sati.