Mi igrači goa Velike Gorice u svom smo djelovanju vezani na 'Centar za odgoj i obrazovanje djece i mladeži Velika Gorica'. U prostorima Centra održavamo naše redovne vikend-turnire već godinama.
Svaki tjedan jedan radni dan djeca Centra igraju go na svojoj go-sekciji. Osobno sam s njima jedan do dva puta tjedno. Prijateljujemo već petu generaciju. Oni što ih upoznah u početku, već su na svojim daljnjim djelovima životnog puta. Ovdje većina djece provodi cjelodnevni boravak. Odlaze kućama u petak poslije podne i vraćaju se u nedjelju navečer. Ovo je njihova škola i njihov dom.
Većina dolazi iz sredina u kojima nemaju dobre mogućnosti za razvoj, prvenstveno obrazovanje, a poneki i iz toliko teških situacija, gdje je općenito problem razvoja. Nošeni tako životnom nemilicom nađoše skrb u ovom Centru. Vidjeh raznih trenutaka u kojima maleni traže put, traže brigu, traže potvrdu svojih vrijednosti, traže pažnju, traže ljubav. Ranije, prije dolaska u Centar, im često život nije davao vremena da razumiju što im se događa, a oni stariji uz njih jedva imahu mogućnosti i sebe razumjeti, ma i bilo kako. Često se moralo snalaziti bilo kako i tumačiti si zbivanja na svoj način. Neupućeni, razvijali su emotivan pristup životu, mada je to povremeno bilo u nekih i grubošću. Vidjeh da im je to glavni način izražavanja.
Zahvaljujući mom prijatelju Tomiju, koji je vrijedno hvatao svojim digitalnim aparatom postav dječjih likovnih radova u prostorima Centra, u mogućnosti sam Vam nešto od toga ovdje predstaviti. Vidljiva je i pomoć pedagoga Centra, koji su osmislili postav i njegovo osnovno obilježje. Osobno se divim slobodi izražaja predstave dječjih dijela, što data je, po meni, uramljivanjem.
Vidite li i vi put ove vrijedne skupine mladih i njihovih odgojitelja.
bl. Muradenu
Post je objavljen 01.02.2005. u 08:58 sati.