Bilo je to onih, pomalo već davnih dana, kada smo grupa zanešenjaka, brucoša elektrotehničkog fakulteta u Zagrebu i još poneki student iz ponekog drugog faksa, stvarali jezgru pionirske generacije igrača goa Zagreba. Bio je nedugo potom i prvi go-klub u Zagrebu, kojem ime nadjenusmo po našem Zagrebu. Prvi turnir odigrasmo kao Prvenstvo elektrotehničkog fakulteta. Kao klub smo se okupljali isprva u zgradi gdje danas djeluje popularna 'Tvornica kulture', ulaz desno od nje. Bilo je to 1963. godina. Bila je to godina kada Sava poplavi, a mi se tada raziđosmo pomagati poplavljenima zajedno s prirodnjačkim društvom 'Prijatelj prirode' koji djelovaše u istim prostorima.
Već slijedeće godine evo nas u novim prostorima u sastavu kluba omladine u Gundulićevoj 12. Tu nam bijaše najplodnije vrijeme. Bilo je turnira raznih. Godinama smo organizirali Turnir gradova tadašnje Jugoslavije. Uz Riječane i Grđevčane osnovali smo i Go savez Hrvatske. Kasnije smo sa Slovencima i Srbima osnovali i Go savez Jugoslavije.
Pomalo odrastasmo, ali većina, onako zaigrani, pomalo i zaboravili na neke uobičajenosti života. U glavama nam uglavnom bijahu crni i bijeli kamenčići. Krajem šezdesetih, zajedno s mladima kluba u Gundulićevoj, ostajemo bez prostora. Skrasili smo se na neko kraće vrijeme u klubu omladine na tadašnjem Trgu Republike iznad Gradske kavane. Nedugo nakon te promjene prostora i opet zajedno s mladima, koji tu obitavahu u svom slobodnom vremenu, ostajemo i bez tih prostora. Sudovi i poslovni interesi nisu sukladni potrebama mladih. Ostade nas već mala skupina, koja nalazi mogućnost dolaženja u omladinski klub na Krugama. Ostalo nas je na prste izbrojati, a takovi često ne imadosmo istovremeno vremena za go, pa se aktivnost pomalo gasila.
Vrhunac organizacijskih uspjeha, a ujedno i kraj aktivnog postojanja, bijaše nam organizacija Europskog prvenstva u gou 1974. godine. Odradili smo to kao grupa mladih Zagreba.
Prolazile potom godine u individualnim akcijama. Neko vrijeme igralo se u strukturama izviđačke organizacije. Poneki napredovahu u snazi. Odlazilo se individualno na prvenstva Jugoslavije. Hrvatski go su nosili Riječani i Grđevčani, a uz njih bijahu i poneki Zagrepčani i to bez kluba. U stanju neigranja u Zagrebu prešao sam u Go-klub 'Veliki Grđevac'. Bi je to najjači seljački go-klub tadašnje Juge.
Stigle i devedesete. Razjedinjujemo se iz Go saveza Jugoslavije. U Zagrebu nastojimo oživiti GK 'Zagreb', ali bez nekog uspjeha. Čak se raziđosmo u koncepcijama, a odmah i potom u svim aktivnostima. Bilo je to vrijeme sastajanja uz igranje goa u Gradskoj kavani uz kavicu. Go-klubu 'Zagreb' osniva se kao suprotnost Go-klub 'Croatia'. Članovi GK 'Croatia' djeluju u prostorima 'Za-te plusa' kod džamije. Tako stariji zovu Trg žrtava. Bilo je to do 1998. kada aktivna jezgra skupine igrača goa Zagreba, na čelu sa Zvonkom i blogerom ovoga bloga, osniva Go-klub 'Velika Gorica'.
Prošle godine Zvonko kreće po gradskim knjižnicama Zagreba ususret mladima, koji se tamo okupljaju. U Velikoj Gorici već petu godinu rad s mladima daje lijepe rezultate. Nakon jedne godine rada s zagrebačkim mladima, možemo govoriti da je stasala generacija mladih igrača goa Zagreba. Stari igrači goa u Zagrebu više ne dolaze na natjecanja. Neki se već vremenom sjediniše s Gospodom. Tu je još jedan starac, koji uporno uči mlade ovoj igri. To mu ostade kao pjesma od mladosti. I radost u njega tu je, jer ima u nas mladih što nalaze ljepotu u igri koju on od mladosti ne napusti. Našao je u njoj ljepotu.
Sastajemo se sada u 'Belot-klubu 'Velebit', na Trgu na kojem smo decenijima obitavali uz go, ali ne i u istim prostorima. Upravo se otvaraju mogućnosti za aktivnije igranje mladih. Grad nas svojim životom ne zaboravlja, mada nas oni s novcima ne zamjećuju. Ta konačno, srcem smo igrali svo spomenuto vrijeme, a srce može i bez novca. Sve teškoće besparice, upravo, srce nadjača.
Grupa mladih nedavno je prešla u kyu-razrede.