Igrane su dvije inačice igre. Interne kategorije su igrale atari-go na 9x9 prema kategoriji, a kyuevi i Pervan međusobno go na 13x13. Sve to u jednom turniru. Izbor parova po kolima je bio po švicarskom sistemu. Atari-go su igrane po dvije, a go po jedna partija među protivnicima. Pobjeda u gou je vrijednovana s dva boda, a svaka u atari-gou po jedan.
Odredila se grupa Hribarovaca, koja kroči novim znanjima i vještinama ove igre. Bilo ih je u startu, početkom školske godine, i preko dvadeset u radu ove sekcije, ali po malo neki odustadoše. Razlozi opredjeljenje za neku igru su razni. Često je to uz društvo, pa da se igra što i drugi. Neki dođu da bi se u nekoj igri dokazivali, drugima i sebi. Ima onih koji dolaze, jer im je aktivnost zanimljiva. Neki dolaze zbog pobjeda. Neispunjenje razloga ili nezadovoljstva postignutim u tom smislu često dovodi do odluke o prestanku bavljenja tom aktivnošću. No, nije to jedino. Da bi se ostvarivalo željeno, potrebno je ponešto i raditi, učiti. U gou je to posebice značajno. Dobri rezultati ne dolaze sami od sebe, osim možda u početku, kada skoro nitko još nema vještine, pa je slučajnost i sreča značajniji razlog uspjeha. Različiti smo. U gou se lijepo vide karakterne osnove, koje će često dijete pratiti u životu. Zbog želje za igrom, pogotovo, ako se ona djetetu sviđa, moguće je postepeno mijenjati njegov odnos prema radu i učenju. Igra go je na glasu, u zajednicama u kojima se igra njeguje, kao igra koja mijenja čovjeka. Velika vrijednost goa je u velikoj usporedljivosti osnovnih njenih vrijednosti s onima u stvarnom životu. Osmorica odlučnih Hribarovaca kreće i na 13 turnir ove generacije. Nakon prvoga kola nas je napustio Denis, ali je postignut dogovor o njegovom dolaženju ubuduće. Njegov problem je što živi nešto dalje, van Gorice.