postala sam neshto ne redovita u pisanju. ne znam da li je to blog zasichenje ili mi je blog bio na pochetku neki ispushni ventil za frustracije uzrokovane mojim dolaskom ovdje. chinjenica je da u zadnje vrijeme putujem manje po kini, a na zhivot u HK sam se privikla pa mi je sve vech pomalo normalno. kada se chovjek valjda na neshto navikne onda ga vishe ne zachudjuju neke stvari. a i iskreno, zhivot prosjechnog chovjeka u HK i nije very exicting. budjenje, putujesh u prosjeku 45 minuta do posla, radish, ruchash, radish, odesh doma, vecherash na putu do doma, dodjesh doma, spavash. i tak ispochetka 5 puta tjedno. u subotu sve isto samo kaj nakon kad zavrshish s poslom odesh u shopping. a nedjelja je dan za odmor. otkrila sam da vechina mojih kinezica spava pol dana, a onda s frendicama idu u grad. poanta je shto manje vremena provesti u kuchi jer je, kao shto sam vech pisala, stan mali, a u njemu zhivi cijeli femili.
x patovski zhivot nije puno zanimljiviji. vechina nas je tu zbog love i karijere. prema tome, red, rad i disciplina. jednom ili dva puta tjedno ode se van, vecherica neka ili cuga, ali puno vremena za druzhenje nema. svi smo pomaknuti za nekoliko vremenskih zona, pa onda ko manijaci u ponoch chitamo i odgovaramo na mailove. iako mi tako neshto doma ne bi palo na pamet, mislim da smo ovdje svi malo prolupali na posao. to ti je, na kraju krajeva, nachin da ubijesh vrijeme. neovisno sa koliko sam ljudi razgovarala, svi koji su ovdje mashtaju kak che otichi, iako vrlo dobro znaju da che se ubrzo vratiti. HK im se uvuche pod kozhu. i prilike su ovdje za zaraditi lovu, u nekim stvarima, super. gledam saru npr. ona je vech godinama u PR-u u hotelskoj industriji. u italiji je radila kao glasnogovornica nekog hotela (i customer relations). ovdje ima svoju PR tvrtku. specijalizirala se za hotelsku i avio industriju. mala firmica, niko i nishta. a radi PR za Hilton ili Hyat za Singapore i radi PR za neke manje lokalne avio kompanije! teshko da bi to bilo gdje drugdje mogla. bar ne za tako velike firme. ona je toga vrlo svjesna i zato je tu vech 4 godine. trenutno joj je najvechi problem kaj je na nekoj nagradnoj igri dobila povratnu kartu do londona. a strah ju je otichi jer se boji da se neche htjeti vratiti.
i tako vechina ljudi. jedino sam shvatila da super zhive i uzhivaju frizeri, oni pak stalno briju po okolo, i studenti, oni su svaku vecher vani! ali tako smo zhivjeli i mi kad smo bili mali!
volim vashe komentare, kopi pejstala sam ih
Post je objavljen 17.01.2005. u 04:26 sati.