Da bi americko osiguravajuce drustvo pokrilo stetu, vozaci
moraju ispuniti
odredene formulare gdje, izmedu ostalog, trebaju u sto manje
rijeci opisati
nesrecu.
Ovo su neki od istinitih primjera.
Vracajuci se kuci, usao sam u pogresno dvoriste, i udario u
drvo koje nemam.
Drugi auto je udario u moj, ne dajuci nikakvo upozorenje o
svojim namjerama.
Mislio sam da je prozor od auta otvoren, ali sam shvatio da
nije kada sam
gurnuo glavu kroz njega.
Sudario sam se sa parkiranim kamionom, koji je dolazio iz
drugog pravca.
Kamion je prosao u kroz moj vjetrobran, pravo u lice moje zene.
Pjesak me udario, i podvuk'o mi se pod auto.
Taj tip je bio po cijeloj cesti. Morao sam skrenuti nekoliko
puta prije
nego sto sam ga lupio.
Poceo sam se klizati po cesti, bacio pogled na punicu, i sletio preko
nasipa.
Pokusavao sam ubiti muhu, kad sam udario u banderu.
Cetrdeset godina sam vozio, kad sam zaspao za volanom, i
dozivio nesrecu.
Dok sam prilazio raskrizju, znak se iznenada pojavio na mjestu gdje
nikadprije nije bio. Zato nisam uspio zakociti na vrijeme, i izbjeci
nesrecu.
Da ne bih udario odbojnik auta ispred mene, pokosio sam pjesaka.
Moj auto je bio legalno parkiran, kad je krenuo unatrag, i
udario u susedni
auto.
Nevidljivi auto je dosao niotkuda, udario moj auto, i nestao.
Rekao sam policiji da nisam ozlijeden, ali kad sam skinuo
kapu,uvidio sam da
imam frakturu lubanje.
Bio sam siguran da starkelja nikad ne bi ni stigao na drugu
stranu, kad sam
ga udario.
Pjesak nije znao na koju stranu da bjezi, pa sam ga zgazio.
Vidio sam starijeg gospodina usporenih pokreta i tuznog
izraza lica,kako se
odbija od haube mog automobila.
Neposredan uzrok nesrece je bio mali covjek, u malim kolima,
ali sa velikim
ustima.
Ispao sam iz auta dok je sletao sa puta. Kasnije me je u
jarku nasao neki
pas lutalica.
Bandera mi se brzo priblizavala. Pokusao sam skrenuti s
njene putanje, kada
me je udarila.
Post je objavljen 31.01.2005. u 22:37 sati.