Ne mogu shvatit' ni razumit' al' jednoga dana
srušio se blog.
Klikam ja klikam al' on ni makac a dizao se nekoć
bolje od «mog».
Da li je razlog tehničkog porijekla il' ga kilnula
kakva bagra?
To stvarno ne znam ali sad vidim za dizanje ipak
treba Viagra.
I taman kad se skupilo dovoljno stvari da u jednu
pjesmu stane,
na monitoru moga računala starog mrtvo-hladno
blog osvane.
Prva vijest u pjesmi na koju bad blue boys skoči
kao ofuren,
govori kako je Mamić puko a mali Kranjčar iz
Dinama najuren.
I nastavlja dalje kako iz Splitskog tabora bilog
Štimac stiže.
Kaže, dalmatinsko ime Niko ima, triba u Ajduk
i ponudu diže.
I bogami šušur oko Nike potrajao je nekih dan
ili dva.
Ubrzo sve je gotovo bilo i Kranjčar mali za
Hajduk zaigra.
A onda stiže politička zgoda, s povjernstvima se
skoro potukli.
Al' da se ne sazna tko je što krao tipovi hrabri su
potpis povukli.
Na to se potužio i još na pritiske razne sindikalni
gospon Lesar,
koji još naivno vjeruje valjda da je svatko svoje
sreće klesar.
Tada se javio dr Ivo i veli da bi Lesar na izjave
treb'o pazit.
Inače budu oni već mu pronašli nešto pa će ga
uništit i zgazit.
Eto u tih par dana dok nije u pravoj funkciji
bilo bloga,
u zemlji koja uzalud od Balkana bježi zbilo se
dosta toga.
Jer dok je lijepe Hrvatske i lopova koji su nam
na vlasti,
uopće nema sumnje da će moja zbirka pjesama još
prilično narasti.
Post je objavljen 25.01.2005. u 22:22 sati.