Ja i moja draga imamo jedan problem. Previše se jebemo. A ja sam baš bio pristojan momak dok nisam na nju naletio. Mislim, jebao sam sam sebe u mozak ali to i nije neki smrtni grijeh. Ne možeš na pitanje: Jesi li sagriješio bludno? odgovoriti: Jesam, evo, i baš sad dok vam ovo govorim, jebem iz sve snage samog sebe ravno u mozak. To se ne konta. Jebali smo se bludno.Griješno. I znali smo da to nije u redu. Ali nismo si mogli pomoći. Bilo je jače od nas. Ne smijem puno misliti o tome da me opet ne uhvati. I onda smo stali i rekli: E, ne može više ovako. Ne može se veza zasnivati na dvadeset jebanja dnevno. Moramo naći neku alternativu. Moramo naći nešto moćnije od životinjske jebačine. Pa je meni palo na pamet da pođemo na čevape. I to na čevape sa puno luka i ljutog ajvara. Ali negdje gdje ima puno ljudi, gdje se pazi na pristojnost i gdje nam neće pasti na pamet da nađemo neki mračni kantun i onako se uza zid na brzinu izjebemo, gluhi i nijemi od siline strasti. Pa pođemo u McDonalds. Tamo je sve uredno i čisto, gotovo sterilno. Atmosfera je demotivirajuća za bilo kakvo spontano razmjenjivanje tjelesnih tekućina. Zaposleni se smiješe kao sveci, slika zaposlenika mjeseca koja visi na zidu izaziva osjećaj inferiornosti i neadekvatnosti, seks je do posljednje trunke kompenziran potrošnjom kalorija. McDonalds ne voli ljude koji se jebu, McDonalds voli ljude koji jedu. Ljude koji jedu samo da bi jeli. Mjesto k'o stvoreno za mene i moju dragu. I pođemo mi u McDonalds, i stanemo u red. I sva strepnja od naglog napada jebanja polako se počne topiti. I gegamo se mi, konačno mirni, u redu među ostalim pristojnim ljudima željnim samo hrane. I osjetim ja mir kako zrači iz moje drage, i pogledam je u oči i tamo umjesto požude vidim samo odsjaj šarenih cjenika. Uh, koje olakšanje. Pa kad se konačno nađem licem u lice sa nasmješenim prodavačem mirno mu, kao bratu isposniku, kažem: Molim vas, dvije velike porcije čevapa sa lukom i ajvarom. A on će meni: Žao mi je, ne držimo čevape... hoćete li možda hot dog extra large? Mmmmmmmmm....- začujem ja svoju dragu iza mene. Neću, neću... imate li ražnjića... samo da je sa puno luka i puno ajvara - počnem ja već pomalo u panici. Nema - odgovori prodavač gubeći pomalo svetački osmijeh - imamo pileće batke sa slatkim vrhnjem. Mmmh... -osjetim ja dah svoje drage dok se polako počela privijati uz mene. Zadnjim ostatcima snage pitam ja već ljutog prodavača: Imate li...imate li...imate li čufte u ajvaru? A on se lagano nagne prema meni pa mi uz smiješak kaže: Znaš što prijatelju... ajde... jebi se! I još dok su se zvučni signali njegovog glasa dešifrirali u mojoj glavi, moja draga mu ozbiljno, prijetećim tonom, glasno kaže: Daj mi ključ od wc-a...brzo!!!
Post je objavljen 31.01.2005. u 20:41 sati.