Ma koji je meni kurac? Mašem krilima u rijetkom zraku, ogledavajući se tamo-vamo ne bi li vidio još koga na mojoj frekvenciji idealističkih jalovih zamaha. Ja sam bijela vrana.
Sve druge crne vrane halapljivo proždiru obilje leševa. Ili mirno sjede na dogmatskim granama. Ili lebde u krug, bez puno napora, na termikama nekakvih ezoterijsko-bezbrižnih kozmičkih karma user-friendly stvarnosti. E pa neću više. Slijećem. Sa obadvije noge čvrsto na zemlju. Neću biti indiferentan, biti ću zao. Ne zao zbog zla samog po sebi, nego jer je to najlakši put do para. I neće me opterećivati tuđi problemi, ni tuđi jad. Homo homini lupus. Neću ići putem i smiješit se. Gledat ću ih sa hladnim prezirom. I politički ću se aktivirati. Desno, ne previše ali dovoljno da ne iskačem iz kanonskog licemjerja. Ooo, i bit ću dobar u tome. Jer znam sve soft spots naivnog idealizma. Demolirat ću svaki trag dobra čim proviri glavom u moj svijet. I kako će najebati taj jadnik; taj koji se usudio dirati u naše svetinje nakon što smo toliko propatili zbog takvih ko što je on, on koji ne vjeruje u ništa pa sad iz pakosti želi nama oteti mir i sreću naših obitelji i domovine. I za pijanim večerama ću sklapati poslove bez natječaja i pričati viceve o židovima. I oženiti ću neku bogatu kuju, kćer moga stranačkog kolege-poduzetnika. Pa ćemo u obiteljskom krugu otvoreno govoriti o svemu sa neprikrivenom mržnjom i gramzljivošću, ko čopor hijena. A na ispovijedi ćemo lagati, jer nas nije strah boga. Nas nije strah ničega. Javnosti? Javnost je glina u našim medijskim rukama, javnost, ha ha ha... I pušit će mi kurac sve od 16 do 55 na intervjuima za posao. I ići ću na skijanje, a usput i do neke strane klinike za pobačaje. Da mi se žena otarasi uvjeta nekog potpisa na ugovoru. I polako ću zaboraviti svoju glupu i dobru interpretaciju stvarnosti. Samo će mi smetati. Jer naš znak raspoznavanja je svijet u kojem su ljudi zli i pokvareni, u kojem svako gleda samo sebe, u kojem je dobar budala, a ako viče, i neprijatelj. Jer kako bi mi opstali ovako zli u nekom drugom, a ne zlom svijetu.
E jebiga, ovo je trebala biti stilska vježba iz govora mržnje, a na kraju ispade jebeni ironični pamflet. A baš sam ograničen. I ne znam ni č i ć. E tu sam već malo blizu ovih gore, zlih, jer oni su večinom...polupismeni, ha ha ha... e, što volim mahat i mahat i mahat, ha ha ha....
Post je objavljen 31.01.2005. u 20:21 sati.