Proljece... Svrshetak :)…Proshlo je od tada par godina. Zivjeli su u skladnom braku. Kao uspomenu na medeni mjesec, dobili su Ninu. Nina im je bila dodatna motivacija za dalji uspjeh. Sve je bilo kao u bajci…
Jednog junskog dana, dok je Nina bila kod bake na selu, Igor je rijeshio napraviti ekskurziju sa drugarima. Poshli su do primorja. Provodili se, plivali… On je svaki pogodan trenutak koristio da pozove 2 broja telefona. Anin i mamin. Zanimale su ga samo Ana i Nina. Iako se lijepo provodio, jedva je cekao da se vrati.
Te veceri su momci organizovali privatnu zurku u jednom kaficu ciji je vlasnik bio njegov veliki prijatelj. Drushtvo je bilo odabrano, a za zene se kao I uvijek pobrinuo Vladan. On je bio naocit momak, izuzetno sharmantan sa smislom za humor. Uvije je bio okruzen lijepim zenama, pa i ovog puta. Kako je zurka odmicala, atmosfera je bila sve usijanija. Lagano, jedan po jedan, nestajao je sa svojom izabranicom. Svi do Igora. Goran mu je non stop slao jednu od svojih prijateljica, ne bi li popustio, ali ne. Nije bilo shanse. On je bio krajnje priostojan, sa svakom od njih bi neko vrijeme prichao, I prichom im dao do znanja da je to sve shto od njega mogu ocekivati. Na kraju je I Goran odustao od “slanja”.
Ujutru, dok su se mamurni druzili ispijajuci kafu na terasi Goranove kuce, Ivan je zapoceo svoju pricu od prethodne veceri. Zalazio je u detalje, cak je do tanchina opisao share na njenim charapama koje je na kraju pocijepao… Svi su sa interesovanjem slushali. Atmosfera je bila odlicna, cak se mogla poredioti sa onom od sinoc. Ne mozete vjerovati koliko ljudi uzivaju dok prepricavaju neke dogadjaje sa dozom uljepshavanja. Ponekad pomislim da ljudi neke stvari I rade samo da bi kasnije uzivali u prepricavanju istih. Sve je bilo sjajno, dok Goran nije poceo da pecka Igora.
-Mrcino. 5 riba te je sinoc spopadalo, I na kraju si zavrshio sam na kauchu.
Igor se samo smjehnuo I odmahnuo rukom.
-Covjece, pa zaboravi jednom na zenicu, izvuci se ispod suknje.
-Daj, nemoj me zajebavat, preskochi tu temu, uzvratio je, sada vec uzrujani Igor.
-Zashto, svi mozemo priocati o svemu, svakome mozemo iznijeti mane, a ti si nedodirljiv? Tvoj brajk je sjajan, ti si vjeran, vi se volite… Kurac se volite!
-Shta to treba da znachi?
-Ma, sere Goran, kao I uvijek, ukljucio se Ivan pokushavajuci da smiri novonastalu situaciju…
-Ne sere, neshto zeli reci, on sere oko gluposti, sa ovim stvarima se ne zajebava!
-Istina, ne zajebavam se. Sinoc sam ti pokushao nabaciti par komada, a ti si kao shmokljan samo kulirao I slao poruke svojoj zenici. Zenici koja se jebe sa drugim dok si ti vjeran muzic na moru. Je li ti odgovorila na kojui poruku mozda.
-Sad si pretjerao, Gorane. Dosta je zajebancije. Uostalom, spavala je, dok je bila budna, odgovarala je.
-Spavala, ali sa Vojinom.
-O, sad kao znash i sa kim. Dosta je bilo, ne zelim vishe da te slusham.
-Zelish, i te kako. Naravno da te zanima. Nisam mislio ni da ti govorim, ali me je tvoje papucarsko ponashanje iznerviralo. Nisam ja htio da budem taj koji ce da ti rushi iluzije, ali, na zalost, moralo je do toga doci. Igore moj dragi, tvoja zena te vara.
-To nije isina!
-Istina je, dragi moj, I to upravo sa pomenutim Vojinom, koji svoju zenu vara sa tvojom. Kako je to lijepo.
-Otkud ti to?
-Prije mjesec dana sam ishao u Beograd, poslovno. Na aerodromu sam Vidio Anu. Taman kad sam krenuo da joj se savim, shvatio sam da zapravo ceka tog Vojina, kojeg sam tog dana prvi put vidio. Pomislih najprije, mozda je neki kolega sa posla, pa ga otishla sachekati, ali, dochek me je razuvjerio.
Ivan je nijemo gledao Gorana koji rushi sve njegove iluzije, I jedino s vremena na vrijeme uspijvao reci, “To je laz”. Ostali su tuzno gledali na novonastalu situacioju, i pozeljeni da se nikad nisu tu ni zatekli. A Goran je nastavio.
-Ne zeleci da bilo shto pogadjam, odmah po povratku iz Beograda sam rijeshio ispitati stvar. Kad bi ti otishao na posao, ja bih se parkirao na prakingu preko puta tvoje zgrade, I cekao Anu da izadje kako bih je pratio. Cekao sam uzalud, vishe od dva sata. Ana nije izashla, ali je izashao on. Upali osam auto i otishao ga pratiti. Otishao je u svoju firmu, a zatim kuci. Tako sam saznao ko je. Saznao sam I da ima zenu. Mislio sam da ti ovo ne govorim, ali…
-To je laz!, jedva je progovorio Igor. Nishta ti ne vjerujem!
-Podji uvjeri se, ubijedjen sam da tvoja zenica za razliku od tebe, I danas uziva.
Igor je skochio, otrchao do sobe I nakon par minuta izjurio napolje ka autu. Chula se shkripa guma koju je prekinuo Ivan.
-Gorane, odnio ti je pishtolj! Eto shta si uradio, nego, hajde sad da ga signemo prije nego napravi neku glupost. Ti I tvoje detektivske aktivnosti!
Izgledalo je da ce taj 21. Jun biti koban. Igor je ipak stigao puno prije njih. Uletio je u kucu, spreman da postavi par pitanja svojoj zenici. No, pitanja su bila suvishna. Zatekao ih je na djelu. Njegova najveca ljubav, osoba koja mu je znacila sve u zivotu je u tom trenutku u njegovim ocima bila neshto najodvratnije na svijetu. Pometnju u njegovoj glavi prekinuo je Vojin koji je krenuo ustati. U tom trenutku, Igor je izvadio pishtolj, I povikao:
-Stani! Ne mrdaj.
Ruka mu je podrhtavala, ali je brzo umirio. Ana nije uspjela ni da progovori. Pochela je plakati, I nije umjela izgovoriti ni jedne jedine rijechi.
-Vrati se u krevet. Lezi kod nje.
-Molim?
-Lezi, ili cu ti napraviti rupu u glavi! Nemoj da ste se slucajno pomjerili odatle!
Izvadio je telefon iz dzepa, I bacio ga na krevet.
-Ti si ozenjen, a?
-Jesam.
-E, pa okreni svoju dobru zenicu, I objasni joj gdje treba da dodje, ako mislish da ostanesh ziv?
-Vi niste normalni!
-Ja nisam normalan? Pa ne, nisam! Ja sam nenormalan, ali drzim pishtolj u ruci, A ti normalni, shto mi jebesh zenu, sad lijepo okreni svoju I reci joj da ima 15 minuta da dodje ovjde.
Vojinu nije preostalo nishta drugo. Prepao se za svoj zivot, I uplashenim glasom objasnio je svojoj zeni gdje da dodje. Kad je prekinuo vezu, Igor je uzeo telefon, I bacio ga Ani.
-Ajde sada ti, draga moja, okreni svoju ljubljenu mamu, I reci joj da odmah dodje ako misli josh jednom da te vidi zivu.
-Igore, uspjela je prozboriti, uplashenim I molitvenim glasom.
-Odmah da si je okrenula!
Uradila je kako je rekao. Nikada ga nije vidjela ozbiljnijeg. Pred sobom je vidjela strashnog covjeka od kojeg se zaista trebalo plashiti. Ali, u tom trenutku, Igora se najvishe plashio on sam. Dok je Ana telefonirala, u stan upadoshe I drugari. Vidjevshi Igora, kako drzi pishtolj u ruci, odmah su pocheli da smiruju situaciju. Molili su ga da se smiri, da spusti pisholj, da ne uradi nishta ishitreno. To mu je I trebalo, trebao mu je josh neko da izbistri glavu I u potpunosti ovlada situacijom.
-Ne brinite, sve je pod kontrolom. Sjedite u dnevnoj, natocite si pice, a mogli bi I meni jedno donijeti. Samo se opustite, I ostanite. Uskoro ce doci moja voljena tashta. Koliko me boli ova situacija, toliko uzivam u saznanju da cu uzivati u njenom izraziu lica kad ugleda svoju “dobru”,” najbolju”, “najvrijedniju”, “najpametniju” cerkicu kako lezi u krevetu sa nepoznatim mushkarcem.
Vidjevshi da je ozbiljan u svojim namjerama, poslushali su ga, sjeli, uzeli pice I donijeli njemu, to shto je trazio…
Nedugo zatim, gotovo istovremeno, doshla je njegova tashta i Vojinova zena. Pozvao ih je u sobu, par tenutaka uzivao u njihovim zgranutim facama I onda upitao?
-Da li je ovo tvoj suprug?
-Jeste, odgovori skamenjena gospodja.
-Da li je ovo tvoja cerka?, upita tashtu.
Uspjela je samo klimnuti glavom.
-E pa, vodite ih sad, i ako ikad vishe vidim i jedno od vas cetvoro, bice to nash poslednji susret. Imate 2 minuta da nestanete odavde…