A o čemu možeš danas pričati nego o Severini. Jel imaš film? Jesi ga vidio? Bla, bla, bla, bla... Počeo sam gledati, ali sam stao. Nakon nekog vremena mi je sinulo. E, jebite se. Ja ga baš neću gledati. Ako mi se gleda pornić, pogledat ću pornić, imam ih pri ruci, hvalabogu. Ako mi se vodi ljubav, vodit ću ljubav. Al neću gledat ono što nije namjenjeno za gledanje. To je ukradena tuđa intima, a neki mizerni ljudi su to objavili. E, pa thank you very much. But, no, thank you. Glupo, ali i nije. Očekujem bolje mjesto u raju. ;) Ne, ozbiljno, bolje ću se osjećati tako. Volim ne reagirati na gumbiće.
Umjesto Severine radije gledam Pola ure kulture, baš dobra emisija. Evo u ovoj je bilo o izložbi Lovre Artukovića (moja kći ga jako voli) u nekom skladištu, Slavenki Drakulić, World Press Photo izložbi, festivalu jednominutnog filma... Veli Lovro Artuković, koji sad živi i radi u Berlinu, da ga ne diraju tzv. dnevno-politički problemi i da jedino o čemu brine jest njegovo slikanje. I naravno da slikari onda u prosjeku žive sretnih 90 godina. A siroti novinari jedva nešto preko 40.
Post je objavljen 02.06.2004. u 19:08 sati.