Bio sam daleko od svega stvarnog, sanjao sam krvave doline
Bio sam tako blizu i bojao se svačije blizine…
Srušio sam molitvu s neba da ne uspije doletjeti
U kostima osjetio bol, osjetio da mi život prijeti…
A u venama jeza…
Gmiže po meni
Tražim slučajne prolaznike
U svojoj tamnoj sjeni…
U delirijumu molitava ja tražim onu pravu
Sanjam krvave doline u maglovitom zaboravu…
I riječi tako teške…
Tako pune moje osobnosti
U čežnji za nečim
Jačim od starosti…
Što je potrebo da ostvari se sreća ,suze krv i znoj čine se premalo
Sreća u očima preslabo je zasjala, da bi pokazao da mi je stalo…
I sad ležim prekriven lišćem i mislima
U zaboravu tražim smisao rimama
Što jednom postadoše trag u tihoj noći
Gdje mjesec bijaše izložen hladnoći…
Virim iz sebe ,gledam u prošlost
Gledam oko sebe i molim život za oprost
Što upropasti ga jednim korakom ,jednim pogledom
Čeznem za ljubavi obavijenom zorom…
Ali iz misli se ne rađa stvarnost
Rađaju se samo iluzije
Crne vrane pojele su sadašnjost
Pojele su ono što me grije…
Sada više važno nije
Što je bilo nekad davno ,prije
Sad magla pred očima budućnost mi gata
U mom životu bez ključa su bila sva vrata…
Post je objavljen 16.01.2005. u 00:33 sati.