Ipak sam pronašao jedno moje izvješće, a odnosi se na Novigradsko proljeće 2003.
Dobra je bila i odluka da se okupimo već u subotu, tako da je u nedjelju već bio oblikovan program rada stručnog tima koji smo zajednički prihvatili, a već je u nedjelju održana prva radionica za mentore.
Program smo u potpunosti realizirali, a svatko će pojedinačno dostaviti izvješće o radu ili pismene dojmove o tome kako je doživio i proživio Novigradsko proljeće.
Osobno sam vrlo zadovoljan učinjenim, oduševljen sam radnim elanom i motivacijom svih članova stručnog tima i toplim ozračjem koje smo stvorili između nas.
Uobičajeno živim za Novigradsko proljeće i veseli me svaki dan, svaki sat od jutra u praznoj školi, dopodnevna gužva po radionicama i hodnicima, odlazak na ručak u hotel i mirna škola prije popodnevnog rada, staložena užurbanost vrućih popodneva, zaslužena večera, večernji programi i noćne aktivnosti u školi.
Ove godine su me kolegice stvarno raznježile svojim odnosom prema svemu što su doživljavale tih tjedan dana. Za učenike i učenice sam već znao da plaču kad završi stvaralačka škola, ali nisam ni pomišljao da će toliko emocija biti u stručnom timu.
Zbog toga mi je teško palo što tijelo nije izdržalo i prepustilo se temperaturi na završnoj večeri, pa nisam čak ni plesao uz Gustafe.
Možda ipak treba nabrojati što je učinjeno i koji je moj udio bio u učinjenom.
A možda i ne.
To će stajati u zajedničkom izvještaju koji ću objediniti za cijeli tim.
A što nas još čeka od poslova vezanih za ovo Novigradsko proljeće i što bi bilo dobro napraviti za sljedeće Novigradsko proljeće?
Najvažnije: vikend radionice i rana priprema za novi susret.
Post je objavljen 14.01.2005. u 23:59 sati.