Varooza (lat. Varroa jacobsoni ) je parazitna bolest i jedna od bolesti novoga doba u pčela. Uzrokovana je grinjom. U hrvatskoj ta se bolest pojavila prije vise od dvadesetak godina. Njeni učinci su toliko negativni pa je moguće da se broj pčela smanji za upola zbog te bolesti. U svijetu kao i u Hrvatskoj Varooza jedan je od glavnih ako ne i najglavniji predmet istraživanja.
Ženke parazita nakon oplodnje žive na odraslim pčelama, a jaja polažu u leglo pčela. Takav parazit hrani se pčelinjim ličinkama (hemolimfom). Varooza se prvi puta pojavljuje u travnju 1904 god. a opisuje ga Oudemans u svojim istraživanjima. Njegova brojna istraživanja obogaćena su različitim slikama, a opisuje neobičan izgled pčela. Varooza krajem 60'tih i početkom 70'tih počinje harati Japanom. Naravno posljedice su bile velike. Tih se godina u Japanu proizvodi jedan od najuspješnijih preparata protiv Varooze - Danikoropa. Nakod Azije varooza se počinje u kratkom vremenu širiti u Europu. Najprije zahvaća SSSR 1965 god., 1977 god. Bugarska i SR Njemačka. Istraživaći otkrivaju jednu jako nepovoljnu znacajku o širenju varooze - širenje na godinu nešto manje od 20 km. U južnoj Americi varooza stiže 1971 god. u Paragvaj a potom u Brazil. 12.studenog 1976 god. Varooza je utvrđena na području bivše Jugoslavije. Preko 2000 pčelinjih zajednica je uginolo, a pčelarstvo je bilo poprilično uzdrmano samim posljedicama te opake bolesti. 1978 godine Varooza je utvrđena na otoku Visu. Više od 80% pčelabilo je zaraženo Varoom. Idući mjesec na Hvaru se pregledavaju mnogobrojne pčelinje zajednice i utvrđuje se steta - približno 90% pčelinjih zajednica zarazene su. Idućih godina varooza se proširuje i na ostale djelove Hrvatskog teritorija u sklopu EX-Jugoslavije. Ostale države (BIH i Slovenija) utvdile su pojavu varooze godinu dana kasnije. Naravno varooza se siri diljem Europe. Italija, Austrija i Francuska su među posljednjim zemljama u kojima je varooza zabiljezena.
IZGLED VAROOZE:
Tijelo ženke - dimenzije 1 do 1,77 X 1,5 do 1,99 mm
Tijelo mužjaka - dimen. 0,8 do 0,97 X 0,7 DO 0,93 mm
Preciznim opisom iz 1904 god. od strane Oudemansa varoa je duga 1065 mikrona i široka 1575 mikrona. Izgledom je plosnata te je vidljiva golim okom. Noge varooe kraće su od polovise tijela grinje te su poprilično debele. Ženke varooe imaju četiri para kratkih i jakih nogu koje se djele na sedam članaka. Prednje noge služe za orijentaciju u prostoru te služe kao osjetni organi. Varooa ima jako dobro razvijen i prilagodljiv dišni sustav. Tijelo mužjaka manje je nego tijelo ženke. Ono je okruglastije sivo-žute boje. Slabije su razvijeniji u odnosu na ženku ''Varooa jacobsoni''. Mužjake za razliku od ženki teško je zapaziti zbog njihova tipična izgleda tijela, oni se pare sa mladim ženkama u stanici saća te nakon toga ugibaju. Zanimljiva je prehrana muške varooe - pojedini mužjaci uopće ne uzimaju hranu.
ŽIVOT MUŽJAKA I ŽENKE VAROOE:
Za ljetnih mjeseci ženka varooe živi u prosjeku kraće za 1-2 mjeseca za raliku od zimske generacije koja živi 3-4 mjeseca duže. Bez hrane ženke mogu preživjeti ćak priblizno 9 dana na sobnoj temperaturi, a na 35 stupnjeva svega 24 sata.
ŠIRENJE VAROOZE:
Prva testiranja bila su prikupljanje uzoraka iz zemlje i bilja ali tamo znanstvenici nisu našli tragove varooe. Iduća moguća varijanta širenja varooe bila je zaljetanjem pčela iz bolesnih u zdrave pčelinje zajednice. Pokusi koje je provodio Smirnov 1975 godine pokazuju da se varooza širi približno 11 km u tri mjeseca. Naravno to širenje ovisi o gustoći naseljenosti pčelinjih zajednica na nekom području.Kao glavnog uzročnika širenje bolesti, mnogi autori stavljaju pčelara kao glavnog uzročnika. Doktor Đuro Sulimanović provodi 1984 godine na pustom djelu otoka Šolte uz uvalu Šešura pokusširenja varooze zaljetanjem pčela. Koristi se oređaj za bojanje pčela, te se tako lakše
prati kretanje pčela. Postavljeno je nekoliko košnica. Krajni rezultati su se isplatili. Otkriveno je kako zaražene pčele zaljeću u sve košnice bez obrzira na njihovu međusobnu udaljenost, bilo da je ona svega nekoliko metara, ili par kilometara. Nakon pokusa na Šolti izvedeno je još nekoliko pokusa u Zagrebu i nekim drugim mjestima. U Austriji i Njemačkoj sredinom prošloga stoljeća točnije oko 50'tih godina pčelari u ove dvije države imali su praksu stavljati košnicu na košnicu pa su pčele u mnogo slučajeva promašile košnicu. Naravno takvo zaljetanje
pčela je nepoželjno zbog prenošenja varooze. Pčelari počinju postavljati košnice jednu do druge na određenom razmaku, te ih boje različitim bojama kako bi pčele mogle što lakše prepoznati svoju košnicu.
ZNAKOVI VAROOZE I POSLJEDICE:
Pčela zaražena varoozom pokazuje znakove nemira. Ponekad znaju biti toliko uznemirene da padnu na podnjaču košnice. Napadnuto leglo pčela od posljedice varooze ugiba u različitim oblicima razvoja. Golim okom moguće je na napadnutom leglu zapaziti različite deformacije bjelkaste boje. Mnogi djelovi tijela su nepravilno razvijeni, pa primjerice mlade pčele u većini slučajeva ne mogu izravnati krila, te ih odrasle pčele izbace iz košnice. Takve mlade pčele padnu na podnjaču košnice. Kod oboljelih pčela bilo da su one u stadiju ličinka, kukuljica, ili odraslih pčela izgube oko 15-20 % tjelesne težine ovisno o broju parazita na tijelu. U večini slučajeva mnogi pčelari zapaze bolest kada je
zaraženo oko 25 % pčela u košnici, drugim rječima svaka 3-4 pčela u košnici. Mnoge pčele pokušavaju "skinuti" parazite sa svoga tijela, neke se kreći u krug uznemireno ali ništa. Ponekad je moguće vidjeti a u malom roju pčele napuštaju košnicu želeći se riješiti parazita.
Danas od svih mogućih testiranih proizvoda protiv suzbijanja varooze niti jedan nije imao 100% učinak.
Literatura: Web, Varooza (Pčelarski savez Hrvatske, 1978 god.)
Post je objavljen 15.01.2005. u 15:01 sati.