Znate kad vas pitaju sto vam je najvaznije u zivotu? Pa se zamislite na kratko i odaberete neku iz uobicajenih vrijednosti pripremljenih za odgovor na takva pitanja. Ja sam danas sigurna sto mi je najvaznije. Uz napomenu da je zdravlje izvan konkurencije, jer bez zdravlja nema zivota, a bez zivota nema nas.
Do nedavno sam odgovarala da samo zelim biti sretna, mozda se tako ogradjujuci ili tjeseci jer postati sretan se moze na razlicite nacine pa eto, povecala sam si sanse da mi se najvaznija stvar u zivotu ispuni. No danas znam da je mojoj dvadesetikusur osobnosti najvaznija stvar na svijetu - ljubav. Imati ljubav. Voljeti i biti voljen. Voljeti prije svega. I sada kad to napisem to vise nije klisej. To nije na razini sanjalice iz hollywoodskih filmova i srcedrapajucih rock pjesama. To je sada na zivotnoj razini. Do svoga zakljucka dosla sam promatranjem i iskustvom, ne bas bajnim, ali sada znam. Najbitnija mi je u zivotu - ljubav.
I sretna zbog svog otkrica o sebi jer kazu da treba upoznati sebe prije nego se objasim rukama o tebe ipak nesigurno se naslanjam ledjima na zid. Desnom rukom navlacim zastore i spustam se u cucanj. Tako, sad sam se zastitila sa tri strane, jos tri su mi ostale. Jer imala sam ljubav, imala sam svoju srecu. Nakon ljubavi ne ostaje nista kako kaze Arsen. Nakon barkice ostaju suze sto se slijevaju u rijeke, a rijeke u mora, a mora u oceane. Ako ikada se pozeli vratiti, da ima gdje uploviti.