Čiča-miča, počela je priča
Sinoć dugo nismo sva četvorica mogli zaspati. Uobičajena situacija za nervozne zatvorene životinje nenavikle na fizički ograničeno kretanje. Debeli i ja smo se malo i privikli, ali ova dvojica nikako nisu.
Mi, veterani, raspravljali smo o zločinima i kaznama. Dok ovo pišem, pada mi na pamet da nije bilo pametno voditi takve rasprave pored ove dvojice. Dalo se naslutiti da oni tu nisu baš bez vraga. Ja nisam zločinac, Debeli vjerojatno i nije, moralno gledano – čak i ako je po pravu i kriv, a druga polovica sobe su dvojica «prevejanih». U sebi ih nazivam Smuk i Salaso, iako se ne sjećam više ničega o ijednom od njih dvojice. Imena Smuk i Salaso mi pristaju uz njih i tako ću i dalje misliti o njima i kada ih, vrlo uskoro, ne bude više među nama ograničenima. To su sitnice, obične provalne krađe. Sklonili su ih na nekoliko dana, dok ne poslikaju ono što već slikaju. Jedan se specijalizirao za trafike, a drugi je uletio u kuću Srbina koji je isto poslijepodne prodao oveću količinu zemlje. Isplata nije bila previđena za taj dan, a počinitelj je pokušao ne probuditi nikoga, nego izvesti to tiho i neprimjetno, ući i izaći bez provale, kroz labave prozore. Znao je da je novac u kući iza drvene klupe - škrinje u ljetnoj kuhinji, u metalnoj kutiji za alat. Kada je otvorio kutiju i vidio neke stare marke i nešto malo eura, a sve u stoticama ili, kako je s uzdignutim obrvama skrenuo pažnju na taj problem: «čak i, jebotebog, manje od stotica! A da pa zašta sam ja išo tamo, jebote!?», stao je užurbano kopati po svim predmetima koji su mu nalikovali kao pogodno skrovište za oveću svotu.
U pretraživanju je svijetlio magličinim svijetlilom, pa ga je gazdarica vidjela iz kuće, probudila gazdu, mrkog suhog kordunaša, kulaka i gadnog uopće tipa, poznatog iz ovakvog miljea u kojem se nalazim.
Naravno, gazda je bio naoružan. Lukavo je uzeo jedino što legalno drži: lovačku. Ispalio dvije patrone, kasnije rekao da su bile bez olova, i moj je kamarad pobjegao kroz vrata pa preko plota. Sve to pored psa. Kaže da nema nikada problema s psima, pa se ispravio i naveo nekoliko problema. Računam poslije: nije imao nikada problema s psima. Pretjerao je, pa zaključujem da možda u blagoj većini slučajeva nije imao problema s psima. Dakle, obavio je dvostruko više provala, nego što je naveo problema s psima. A ako uzmem u obzir da je ipak češće odrađivao kuće u kojima nije bilo psa, onda mora broj provala biti najmanje četverostruk u odnosu na broj problematičnih pasa. Odnosno, oko dvadesetak. Sada je uhapšen po prvi puta.
Post je objavljen 13.01.2005. u 22:10 sati.