Jutros je reflektor s neba
Prosuo mliječno-žutu svjetlost
Na scenu
Sitno se biserje prosulo
Poput suza
Po crvenoj kosi
Koja se raščupano
Pomiješala sa zelenim.
Drhtaj
Kojim se proteže ptica
Prožeo je to biće
S krilima od dima
Što čarobnom rukom
Snove pretvara u
Note.
Budi mi jutros Ti
Onaj koji će zrak
Pretvoriti
U koprenu svilenih niti
Omotati me toplinom pogleda
Da ne zaspem hodajući
Po oblacima.
Jer kad siđem
Dole
Sve će opet postati
Samo
Jutro na crvenom grmu
I hladan pogled s ekrana.
Post je objavljen 14.01.2005. u 09:58 sati.