13. turnir go-sekcije 'Centra za odgoj i obrazovanje djece i mladeži Velika Gorica' – 13. 01. 2005.
Skoro čitav mjesec se ne vidjesmo. Prošli puta smo se družili ovdje na go-sekciji 16. 12. prošle godine. Nekako se sve pospajalo u nama neradno razdoblje. Bili su tu praznici i blagdani ....
Već uhodana družina je to. Svi se dobro međusobno znaju, jer su kao velika familija. Česti su i žešći kontakti, jer puno je tu stvari koje žive zajedno s njima u zajedničkom im domu. Tu sam tek svaki četvrtak na sat –dva.
Igrao se, kao i obično, atari-go prema kategoriji na ploči 9x9, po dvije partije međusobno, a sistem odabira protivnika je bio švicarski. Odigano je šest kola.
Konačni redoslijed današnjeg natjecanja je bio: 1. Adil Karupović 25. kyu 12 bodova i sos 43 2. Tea Šimag 7. interna kategorija 10 bodova i sos 38 3. Božena Horvat 7. interna kategorija 8 bodova i sos 42 4. Marina Šimag 7. interna kategorija 6 bodova i sos 29 5. Fabijan Budek 5. interna kategorija 6 bodova i sos 25 6. Ana Pavleković 6. interna kategorija 5 bodova i sos 39 7. Božidar Solga 7. interna kategorija 5 bodova i sos 25 8. Ivana Šimag 6. interna kategorija 5 bodova i sos 14 9. Ivan Dugić 7. interna kategorija 4 boda i sos 40 10. Mateja Vidić 2. interna kategorija 4 boda i sos 33 11. Anto Stipić 3. interna kategorija 4 boda i sos 27 12. Predrag Nišević 7. interna kategorija 3 boda i sos 28 13. Tomislav Gegeš 3. interna kategorija 2 boda i sos 19 14. Tomislav Vrbančić 6. interna kategorija 2 boda i sos 13 15. Jasmin Zendeli 4. interna kategorija 0 bodova i sos 26
I ovaj nam je puta došao Adil, mladić koji je završio školovanje u ovom Centru, kojega go još drži vezanog s ovim mjestom svaki četvrtak navečer. Osjeća se u njega neka zrelost. Superioran je u igri. Ovaj puta je pobjedio u svim partijama. Kada on dođe svi znaju da nema nikakove šanse za njih druge u borbi za prvo mjesto, a natjecanje i turniri su nam način igre. Drugo nebi bilo zanimljivo. Tea s njime nije niti htjela igrati, već predade bez igranja. Ivan se čak otvoreno grubo verbalno ljutio na to što on sudjeluje. Tako je to kada igra postaje i više od igre; kada se igrom dokazuje. Ukazivanje na ispravan put tolerancije i razumjevanja često nije moguć jednom rečenicom. Ni većina odraslih nije vješta u tome, a kamo li maleni, kojima život baš i ne pokazuje bolju stranu. Mi ćemo nastaviti s igrom i učenjem uz nju. Bolni tragovi života se ne liječe preko noći, a znam da ovi maleni imaju podosta toga što nose, ne svojom krivnjom. Da se ne ošteti djecu, učenike Centra, Adila tretiram van konkurencije za dodjelu diploma za prva tri mjesta na natjecanju, ali rezultati se računaju.
Tea je ponovo najuspješnija u konkurenciji. Nije izgubila niti jednu partiju, jer s Adilom nije htjela igrati, pa je izgubila od njega bez borbe. Božena je izgubila samo od Adila i Tee i bila treća, odnosno druga. Slijedi Marina koja je zakasnila na početak i imala dva susreta manje. Fabek je bio odmah do Marine. U poslijednjem kolu mu je, tada već nemotivirani Ivan, predao obje partije.
Nakon oko jedanog sata igre, kao i često ranije, dolazi teta mlađe grupe i odvodi ih na počinak. Takav je red. Njima je na taj naćin onemogućen bolji uspjeh u ovoj igri, ali red je red. Jest da ga ljudi stvaraju. Možda bi se mi stariji trebali bolje dogovarati u svezi rada, ali u gou ja sam ovdje, tek za igru. Čak i sam imam izdvojeno gledanje na ono što većina smatra ozbiljnim i igrom. Još od malenog vidim ozbiljne kao stroge, koje se samo slušati mora i koji rijetko slušaju, a oni se neznaju igrati.
Nakon što mlađi odoše odigrana su još dva kola.
Igrati ćemo se i slijedeći četvrtak. Nije valjda i tada neki praznik.
bl. Muradenu