Ja sam vidovit. Možda uz malo vježbe postanem i prorok. Evo situacije, čekam autobus, hoću malo doma između dva posla na crno i ugledam je! Ona je u nekoj sintetičkoj bundi sa stiliziranom imitacijom valjda tigrovih šara, uz odgovarajuće tigrove boje ( malo zagasitije), u dugim širokim crnim hlačama i u onim ženskim cipelama na špic sa tacima od 9 centimetara. Kvarcana, make up overdose, sa velikom šoping vrečicom Keune ili Klein ili neki K kurac. I gledam je onako skrivečki i smiješim se. Pa ona to primjeti pa se počne smiješiti samouvjereno nazad ali valjda ženskom intuicijom osjeti da se ja ne smiješim onako kako dolikuje sretnom vidiocu njene asertivne pojave nego onako ko da sam blesav pa klikne na mene desnim mišom, pritisne delete i ja nestanem iz njenog svijeta. Onda posegne u šoping vrečicu i meni padne na pamet da će izvaditi ono veliko ogledalo s ručkom iz Trnoružice pa se gledat i svi mi zupčanici u glavi počnu veselo zujat ali kurac... ona izvadi malu torbicu istog uzorka kao i bunda, stilizirano zagasito tigrasto. Dobro, ajde, ha ha, prolazi i to...ali onda ona otvori torbicu, izvadi iz nje onu kutiju s puderom, otvori je i počne se ogledavati u malenom ogledalu u poklopcu. Ha! I meni padne na pamet...nema obrve! Nacrtala ih je pa sad gleda jeli još stoje. I stvarno, na ulasku u autobusu, dok je gledala kroz mene, ja sam gledao u njenu scenografiju i stvarno...nacrtano. Ha ha ha ha... jebote, probudiš se ujutro pokraju ljubljene, a ona ko-da ima-cirozu-smeđa i još joj obrve otpale... božemioprosti simptoma. I kliknem ja na nju desnim mišem, izaberem send to pa klik na "daleko od mog pojma žene". Jako daleko.
Post je objavljen 14.01.2005. u 02:57 sati.