Ja odaberem za moj razgovor naški jezik, želeći dokazati da mi narodnog jezika imademo u kojem je sve izreći moguće jest što srdce i pamet zagteva. Dijalekta pako ovoga kao običnoga u pismoznanju starinskome i kao punijega izvolio jesam. Priložena tabela dokazuje da on i najhodniji jest u Slavo-Hrvatih, kao narodu naših kraljevinah. On mora najpraviji biti, jere ga Slavonac, krajišni Hrvat, Primorac, Prikupnik, Dalmatinac, Bosanac, Crnogorac i oni Hrvati koji se Waser Kroaten zovu i po Mađarske zemlje rasuti jesu, jednako govore. Sve knjige starije koje u Zagrebu, Požege, Splitu, Mletkih i Dubrovniku utiješnjene jesu i mašna knjiga senjske i drugih primorskih biskupijah sve u istome dijalektu liepo pisane jesu, i jere ovog dijalekta nigdo prebivajući u drugom kotaru ne promini, gdje protivno, oni pomiješanega dijalekta govoreći odmar kao manje krasnoga s ovim promine, kad se nauče, kao ja, koji u Zagrebu rođen Jesam
je napisao Janko Drašković u Disertacija iliti razgovori darovan gospodi poklisarom zakonskim i budućem zakonotvorcem kraljevinah naših, za buduću dietu Ungarsku odaslanem, držan po jednom starom domorodcu kraljevinah ovih. U Karlovcu, pritiskano slovima Joana Nep. Prettnera 1832