Dan je bio samo još jedan u nizu napornih i iscrpljujućih.
Snatri o tome da ujutro ostane dugo u krevetu, probuđena toplinom sunčevih zraka.
Odmoriti se i naspavati trenutno izgleda tako božanstveno i nedostižno.
Noć i magla je zapljusnu na izlasku iz zgrade u kojoj se nalazi njezin ured. Magla je tako gusta da svjetlost uličnih lampi ne dopire do tla. Jedva razaznaje put.
Tu je. Čeka je.
Srebrni auto stoji parkiran na kolniku. Otvara stražnja vrata i ulazi.
Muškarac na mjestu vozača se okreće, ali ona samo legne na stražnju klupu i pokrije glavu rukama ne bi li spriječila svjetlost da joj uđe u oči.
- Molim te, ništa me ne pitaj. Samo me odvezi doma.
Prvo nekoliko trenutaka ništa, pa okretanje ključa u bravi, zvuk motora i auto krene.
Iz zvučnika dopire lagana muzika, a ugodna toplina i miris koji je podsjeti na borovu šumu ispune unutrašnjost automobila. Ne sjeća se kada je stavio miris.
Brujanje motora i trešnja dok polako klize kroz maglu opuštaju je i uspavljuju.
Treba joj topla kupka i tableta protiv glavobolje. Loš, ali brz i djelomično učinkovit nadomjestak za san.
Zadrijema malo.
Automobil staje, ali motor i dalje radi. Protegne ramena, pridigne se i pogleda kroz prozor automobila. Magla.
- Gdje si nas dovezao? Kod tebe ili mene? – upita.
Svrne pogled ka muškarcu na prednjem sjedalu i susretne se sa nepoznatim licem koje je promatra. Preumorna da bi paničarila pokušava srediti misli.
Suze krenu niz obraze, bez glasa i jecaja.
Slike ne tako davne prošlosti vrtoglavo pristižu i poslože se. Onaj za kojeg je zamijenila stranca više nije dio njenog života. Umor i automobil parkiran na mjestu gdje ju je toliko puta čekao uzrokovali su ovu apsurdnu situaciju.
Neznanac ugodnim glasom započne pričati.
- Izgledali ste izgubljeno. Pomislio sam ako vam se obratim, pobjeći ćete.
Ponudi prijevoz. Možda bi radije da joj pozove taxi?
Nalazili su se blizu omiljenog mu kafića. - Želite li popiti kavu se mnom?
Ne otkrije mu da stanuje u blizini. Pokupi stvari, zahvali se i nestane u noći.
- * - - * -- * -- * - - * -- * -- * - - * -- * -- * - - * -- * -
Sljedeće jutro dok je držao šalicu sa kavom i čitao dnevne novine u tom istom kafiću ugledao je poznatu siluetu kako ulazi i pozdravlja konobaricu. - Uobičajeno, molim te.
Sinoć mu nije htjela odati da je to mjesto gdje i ona ispija kave. Znala je da će uskoro ponovo susresti te tople oči.
- Slobodno? – upita kad mu se približi. I nakon što je klimnuo, sjedne.
Post je objavljen 14.01.2005. u 20:59 sati.