Marketing
policija!!!! frank and jamie...
ma znate shta... sta starla, sta?!
nista. jos uvijek sam razocarana. mozda se sutra to promijeni... ako ne, bit cu razocarana sve do leuta i tbf-a.
inace, ako vam neko kaze da je 22.1. taj koncert i da se karte mogu kupit tek 22. to je moja silly sestra sigurno jer ona ne zeli puno ljudi tamo pa siri krive informacije :)
eh. danas nista osobno, mozda... moze jedan osvrt na situaciju? ma moze!
i don't give a f*** za faking politiku, vec mi je dosta onih svih razglabanja i diskusija o tome i pun mi je kurac spominjanja nacionalnih heroja i svih tih pizdarija (ne da to ne cijenim, o i te kako, ali jebemumater, sto je previse je previse)
i pun mi je kurac narodnjaka i onih debila koji dodju u kafe pa spiskaju dvajst kuna da stave dvanaest pjesama joleta ili nekoga treceg na juke box.
i pun mi je kurac toga sta se stalno u mojoj blizini spominje ovaj te onaj politicar...
to govorim iskljucivo zato jer moje dvije frendice stalno spominju nekakve politicke situacije i to sve, a DOBRO znaju da ja nemam isto misljenje kao one, i to vise ova jedna, i onda kao sprchi te sta nije za njih, dakle mene, a ja bi trebala sutit ko zadnji moron?! ne!
imam svoj stav hvala bogu, i niko mi ga nece gazit s vremena na vrijeme. u cemu je onda problem?! to sta joj onda ja postavim neko ironicno pitanje (a la sokrat :)) a ona meni onako nekim negodovanjem:hej, nemoj o toj temiiii...
ko da temu nije ona pokrenula. i moram priznat, osjecam se ko zadnji idiot. zar to mora bit u mom dnevnom rasporedu? vrijedjanje mojih stavova, kao indirektno, ali i te kako direktno u glavu...
uffff... jel to i vama rade? ili sam unikat?!
mislim, ajd okej, frendica i ja vec odavno dobro znamo da imamo razlicite stavove i znamo kulturno pricat o njima i razmijenit ih, onako skroz u redu, ja znam da ja nju ne mogu uvjerit u svoj stav, ona zna da ona mene ne moze uvjerit u svoj stav. i to je tako funkcioniralo. dok se nije ova druga pojavila sa navodno identicnim stavovima kao ova prva i eto sad one jebu u mozak sve sta im se sprijeci u njihovom razmisljanju.
nije da imam namjeru vrijedjat, al tako ponekad to sve skupa zvuchi uzasno primitivno.
i voljela bih da ova prva ovo procita jer mi je pun kurac svog vlastitog zaljenja na neke odredjene situacije, jer nikad ne ispadne kako treba, uvijek ja jambram (jel ide "b" tu? nevermind.) i zhugam, a sa njima je sve okej uvijek. i onda, once again, ja ispadam budala.
i neka prichaju o tome koliko god im srce pozeli, ali da u mojoj blizini to vise ne spominju!
sta je najgore, to sam vec i rekla njima, ali kao da zeli da se kachim sa njima iz totalne gluposti.
i'm sick of it...
Post je objavljen 13.01.2005. u 16:01 sati.