Ispada sad da je Jadranka Kosor toliko omiljena u Hercegovini i Posavini da su za nju glasale horde mrtvih ljudi. Da ljubav prema Jaci nema granice svjedoče i primjeri naših građana u "dijaspori" koji su potpuno nesvjesni te činjenice ipak izašli na izbore i dali svoj glas potredsjednici i ministrici Suzani. Oni ju toliko žele za predsjednicu da su, iako su oni potpuno krivo mislili da sjede doma, zapravo satima stajali u redu da zaokruže njeno ime na listiću! To je istinska i prava bezglava ljubav.
Neki ju pak obožavaju na način da su lagali kako nisu članovi njezine stranke, a samo zato da bi imali priliku sudjelovati u njezinoj velikoj pobjedi na samom biračkom mjestu i to kao članovi biračkog odbora, koji poštujući hrvatske zakone, paze da ne bi slučjno netko uzeo Jadranki mukotrpno zaslužene glasove i da osiguraju čak i mrtvima biračko pravo, a da onima koji nisu svjesni da glasaju da za njih odrade potreban posao.
Sva ta ljubav odvijala se pred budnim očima našeg konzula u Mostaru, koji je to sve trebao organizirati. On je prvi stao u obranu svojih zaljubljenih građana kad ih je onaj nesretnik Mikšić optužio za krađu glasova, pa i kad je predsjednik RH rekao da se boji da je došlo do nepravilnosti. Sva sreća da ga je kao sposobnog i zaslužnog člana SDP poslao dole da uvede red. Zamislite samo što bi bilo da njega nema dole i da se naša dijaspora sama mora organiziravati da iskaže ljubav prema "ženi predsjednici"? Pa, to bi bilo rasulo, možda čak ni mrtvi ne bi smjeli glasti. Kakva je to demokracija kada mrtvi ne smiju glasati? Nikakva! Zato je tu esdepeovac Ratko Maričić da osigura slobodu i demokraciju i osigura mrtvima pravo glasa.
Post je objavljen 13.01.2005. u 14:05 sati.