Pogledah.
Riječi ne mogu iskazati osjećaje nakon ovog filma. Michael Moore je genijalac. Najozbiljnije. Film se tematski dijeli na dva dijela. Prvi je povezanost Busha, Cheneya, Bushevog ćaće, familije i prijatelja i Bin Ladenove porodice. Zatim činjenice da Saudijci posjeduju 7-8% Amerike. Da "obiteljske tvrtke" imaju prvenstvo u proizvodnji oružja i namirnica, te dostavi istih u Irak. Prvi dio je dobar sam po sebi, ali drugi dio je onaj koji me više pogodio. Onaj sentimentalni.
Nazovite me povodljivom ovcom, ali Moore je prikazao stanje u Iraku kakvo sam mislio da u stvarnosti jest. Užasno. Film je odličan samo zbog drugog dijela filma koji mi je u potpunosti zgadio rat i sve stvari povezane uz rat. Zločinstva koja su učinjena Iračanima i Amerikancima od američke vlade su odvratna. Iako su vojnici krivi za sva ubijanja i bombardiranja, većina njih se ne bi nikada vraćala u Irak da ih ponovo tjeraju "da ubijaju nedužne ljude koji nisu, niti su u stanju, nauditi Americi."
Same scene rata su, kao što je u dodatcima na DVDu rekao povratnik iz Iraka, slike iz noćnih mora i ljudi stvarno vide kakvo je stanje tamo dolje među vojskom i među okupiranima. Ne želim više komentirati. Ovaj film ne zaslužuje komentare, već da ga se pogleda. Mislim da bi svatko trebao pogledati ovaj film samo da u potpunosti shvati sve strahote ratovanja općenito. Danas postoji previše mladeži (poput mene) koji imaju neku romantičnu viziju rata. Otvorile su mi se oči. Nikad nisam mislio da bih to rekao na komad američke propaganda, ali je ova propaganda iznimka.
War! It ain’t nothing but a heartbreaker
War! It’s got one friend, that’s the undertaker
War has shattered many a young mans dreams
Made him disabled bitter and mean
Life is much to precious to spend fighting wars these days
War can’t give life, it can only take it away
Glazba: Edwin Starr - War!
Kierlan Darkskye,
Illuminated Painfully
Post je objavljen 12.01.2005. u 23:05 sati.