Ured nam je u kaosu . Preuređenje . Pun kurac majstora sa punim kurcem alata i delaju , pizde , bušiju , postavljaju nove zidove , rade ljudi sve u šesnajst . Nemrem blizu kompaća . Nemrem čitat postove . Nemrem ništa radit . Odlučil sam ih sve poslat u materinu i otići na godišnji . Osječam se ko guska u magli . Ili ko jelen , možda je bolje reć . Jer jeleni su plemenite životinje , i imaju rogove . Doduše , nisam rogonja , ženica me još ne vara , al lijepo mi izgledaju , ko onaj tata iz Bambija . Tak sam nekak i ja . Stojim na brdu i gledam kak šuma gori , tj. kak je moj radni prostor ko da ga je zahvatil Tsunami , ali bez žrtava . I kaj sad ? Trčim doma , nabrzaka otvaram blog , nemreš nikom ostavit komentar jer moja gadura od kompaća crkava svaku minutu , modem je stara kanta iz McArthurova doba , plačem ko ljuta godina a osim toga svako malo mi dječica uletavaju u sobu i gvire preko ramena . E , nećete moju intimu gledat ! Zato , ak me nebu neko vrijeme , to nije zato kaj nemam kaj reć , već zato kaj su me onemogučili razni neprijateljski elementi u vidu montera , vodoinstalatera , zidara , tesara , knaufera , električara i ostalih ara .
Pravi kaos . Raspad mog univerzuma .
Možda me smjeste u neku rupicu iz koje ću moć u miru pisat .Možda , a možda i ne . Ko zna kad bu to gotovo ?
Po meni , ne tak brzo .
Kak i sve u ovoj državi . Pa ni izbore nemremo otpizdit za jedan dan , a kamoli preuređenje poslovnog prostora .
Budite mi vrijedni i dobri , seksualno napaljeni , pozitivno usmjereni , i nadasve sretni i zdravi ,
pa se čitamo .
Post je objavljen 12.01.2005. u 19:43 sati.