Živcira me što je i moj blog nekako uniformiran, jebiga uvjetovan je, dakle sličan svakodnevnom životu. Imam problema s normama odijevanja, nisam ni predebeo, ni premršav, no valjda previše razmišljam. Shvatam što društvo od mene želi, ali mi nije jasno zašto društvo kao pametnije, ne želi popustiti (stara poslovica to sugerira). Nikad ne bih bio dobar predsjednik, nikad dugo ne bih mogao biti u odijelu, zarobljen kravatom. Traže se bezglavi, bogati muškarci i žene s «atributima», to je hrvatska inačica isto tako glupog američkog sna. Kao društveni outsider nemam ništa protiv, samo mi nije jasno zašto to netko od insidera napokon ponosno ne prizna. Mislite da nisu tako glupi?! Ma jesu :)!
Post je objavljen 12.01.2005. u 19:04 sati.